Kao nekadašnji diler (i pokojne dilerice sin!) te Eminemov omiljeni
rapper, 50 Cent zna ponešto o životu na ulici na kojoj je i su00E2m
probušen s devet metaka… Prevedeno na marketinški jezik, spoznati puls
urbane džungle znači razumjeti vrstu i jačinu 'potražnje’ klinaca
opsjednutih hip-hop filozofijom. U tom smislu, Centove vrtoglave
albumske tiraže i kontinuirani uspjeh na top-listama singlova stvar je
koja dolazi posve prirodnim tijekom.
Njegov drugi album, primjereno naslovljen “The Massacre”, već je
proglašen komercijalno najočekivanijim izdanjem godine, pa ga je
diskografska kuća Interscope, u očajničkoj želji da ublaži posljedice
preuranjene internetske 'krađe’, u prodaju gurnula četiri dana prije
predviđenog službenog datuma.
Što reći o “Masakru”? Počnimo s uobičajenim atributima modernih hip-hop
ploča: sa svojih 78 i pol minuta unutar kojih je razvučeno preko
dvadeset pjesama album se doima predug za jednokratnu upotrebu - osim
ako niste zagriženi pripadnik 'hip-hop nacije’.
Duljina pak rađa kaos unutar kojega je 'brbljava bahatost’ jedina
trenutno prepoznatljiva crta. Za ostalo je potrebno više od nekoliko
preslušavanja. Nastao u izvršnoj produkciji Eminema i Dr-a Drea, “The
Massacre” zvuči očekivano moćno i beskrajno razmetljivo, uz mnoštvo
aluzija na (pogodili ste!) seks i pištolje. Dakle, “popni se na mene,
baby, lijepo i polako…”, šarmantni je poziv dragoj iz zaraznog
superhita “Candy Shop”. I tko bi mu odolio, pogotovo ako je stvar
podložena (kvazi)orijentalnim glazbenim motivom i prigušeno-senzualnim
beatovima?
Ako pak nije u krevetu, onda je na ulici s automatskom puškom u ruci s
kojom sređuje račune. Naslovi poput “Gunz Come Out”, “Outta Control” i
“I’m Suppose To Die Tonight” (na prve dvije dodatno je poradio Dr Dre
osobno) dovoljno govore o Centovom kratkoročnom 'planu i programu’.
No iz kaosa katkada bljesne neočekivano elegantna melodija, poput one
iz teme “In My Hood”, proširene gitarom i ekstra-klavijaturama. No to
su iznimke prije negoli pravila. “The Massacre” je besprijekorno
zapakiran album s težištem na trenutnom efektu, a ne glazbenoj
inovaciji. One su još uvijek prepuštene hip-hop podzemlju. Za to
vrijeme 50 Cent, koji sada ipak vrijedi nešto više od pola dolara,
kontrolira vrhove ljestvica ostavljajući i dalje različitim tumačenjima
smisao davno sročene poruke: “Ja sam prevarant s ugovorom za snimanje…”
(D. L.)