Našeg dramskog prvaka Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu Dušana Bućana posljednjih dana redovito gledamo i u kazalištu i na televizijskim ekranima. Mi smo ga tako uhvatili baš na putu za probu Gogoljeva “Revizora” HNK u Zagrebu, u režiji Sergeja Potapova, a u kojoj Bućan glumi korumpiranog suca Amosa Fjodoroviča Ljapkina – Tjapkina. Međutim, Bućan glumi i Josipa Žnidaršića zvanog Žnida u hit-seriji “Dnevnik velikog Perice” Vinka Brešana, svojevrsnom duhovnom nastavku kultnog filma “Tko pjeva zlo ne misli” Kreše Golika. A od nedjelje 11. travnja na Prvom programu Hrvatske radiotelevizije, možemo gledati dokumentarnu seriju koja prati Bućana i njegova prijatelja Borisa Veličana tijekom puta od Zagreba do Crnog mora. Taj put, dug više od tisuću kilometara, njih dvojica prešla su – na konjima!
Pratite li se u novoj seriji “Dnevnik velikog Perice”? Mislite li da se uspjela uzdići na razinu kultnog originala?
Pratim, pratim! Pogledao sam već prije cijelu seriju, ali bez obzira na to, kad sam s društvom, djevojkom ili mamom, uvijek pogledamo svi skupa. Ne može se to ipak uspoređivati s filmom. Ako ništa drugo, razlika je u formatu – ovo je serija, ono film, a osim toga dotiče se nekog drugog vremena. Razumijem da to puno ljudi radi, misleći da je serijal svojevrsni hommage ili nastavak filma, ali on je priča sama za sebe i ja to ne bih uspoređivao.
Uskoro ćemo vas gledati i u dokumentarcu “Na putu: Konjima do Crnog mora”. Kako ste se odlučili upustiti u taj pothvat?
To je sve zapravo bila Borisova ideja ili, kako je on to nazvao – vraćanje usluge. Ja sam s njim jednom pješačio preko Velebita kada je on išao pješice od Zagreba do Sahare. A kako zna da ja ne volim hodati, rekao je: “Ajde, molim te, ja ću ti tu uslugu vratiti kad-tad!” I onda je došao na tu ideju da mi vrati uslugu tako da idemo konjima do Crnog mora! Ja sam, naravno, rekao da može, objeručke sam to prihvatio i tako je krenula ta priča.
Koliko znam, veliki ste ljubitelj konja i ostalih životinja, a u svojoj kući na selu imate i divlju svinju! Kako se rodila ta ljubav, jeste li odrastali na selu?
Nisam odrastao na selu, ali djed i baka živjeli su na selu i kuća u kojoj ja trenutačno živim je djedovina, naša vikendica. Otkad znam za sebe, odmalena povezan sam s time. I konji su mi ljubav iz djetinjstva! Nikad se nisam ozbiljno, sportski bavio konjima, nisam za to imao vremena, bavim se njima, volim ih i uživam u tome. Ima jedan naziv za to, ja sam meraklija, uživalac! A divlju svinju pronašli smo prošle godine, baš u ovo vrijeme korone, kad se sve zatvorilo – zato sam joj i dao ime Korona! Našao sam je u šumi, bila je mala, tek okoćena, majke nije bilo i sigurno ne bi preživjela pa sam je jednostavno uzeo doma. Sad je već velika, ima svoje dvorište, kućicu, druži se sa psima… klasična ljubimica. To je živo biće kao i svako drugo, nježno, zaigrano, inteligentno. Voli ljubav, pažnju i kada joj to odmalena daješ i prema njoj se ponašaš kao prema ljubimcu, a ne kao prema šunki, onda ti ona to i uzvrati.
Budući da ste veliki putnik, je li vam teško pala ova pandemijska karantena?
Imao sam jako puno planova koji su se, nažalost, izjalovili i moraju biti odgođeni za neke sljedeće prilike. Ali pomoglo mi je to što ne živim u gradu, nego u prirodi i bilo mi je kao da sam na nekom otoku. Tako da nisam nešto puno patio zbog toga, iako mogu razumjeti ljude koji su u četiri zida poludjeli.
Kako ste se nosili sa zatvorenim kazalištem, nedostatkom posla?
Moram priznati da mi je dobro došao odmor u smislu da sam malo stao na loptu. Pandemija nam je definitivno donijela puno loših stvari, ali pozitivno što bismo mogli izvući iz tog perioda jest da smo se svi malo resetirali. Svi smo shvatili koliko smo krhki i koliko su neke druge stvari u životu puno važnije. Drugi ljudi, obitelj, prijatelji… Kazalište će to sigurno preživjeti. Prošla je i kuga, pa i španjolska gripa, a i korona će proći. Mi koji smo na angažmanima u kazalištima primamo redovitu plaću i još smo u redu, ali meni je strašno žao kolega slobodnjaka, da ne spominjem glazbenike koji žive od gaža... Ako ovo potraje, mislim da će dosta njih otići, kako se to kaže, okopavati krumpire ili voziti taksi.
Smijemo li znati što nam još spremate ove godine? Hoćemo li vas i dalje gledati na malim ekranima?
Spremam nekoliko projekata, i to vezanih za televiziju, ali kako će se razvijati, sve ovisi o koroni i to nas dosta muči, tako da ćete vjerojatno morati čekati do jeseni. Jedna je povijesna emisija naziva “U boj, u boj”, koja se bavi povijesnim hrvatskim bitkama, a druga je edukativno-putopisna emisija u kojoj ćemo predstavljati turističku ponudu Hrvatske – kamo bi jedan prosječan hrvatski par mogao otputovati za vikend da vidi što im to sve njihova zemlja nudi.
Nemaš frke frende, ima love u proračunu.