Bosanskohercegovački autor Damir Uzunović peti je dobitnik nagrade Fric, koju dodjeljuje tjednik Express. Nagradu vrijednu 75.000 kuna osvojio je svojim prvim romanom “Ja sam”, koji je lani objavio sarajevsko-zagrebački nakladnik Buybook, kojem je Uzunović suvlasnik i direktor. Njegov roman žiri je nazvao emotivnim, atmosferičnim, živopisnim i naturalistički brutalnim te knjigom koja se sastoji od tri romana, a ima i pet stotina likova. Dodjeli, budući da je u izolaciji, autor nažalost nije mogao nazočiti. Uzunović je do sada objavio četiri knjige, i to tri zbirke poezije te zbirku kratkih priča “Kesten”.
U javnosti ste poznatiji kao nakladnik i urednik nego kao pisac. Što vas je potaknulo na pisanje i objavljivanje autofikcionalnog romana?
Pa čudno bi i bilo da se netko tko ne objavljuje prozu posljednjih dvadeset i pet godina može nazvati piscem. Međutim, vrijeme neobjavljivanja također je literarno vrijeme. Nikad nisam prestajao s pisanjem, ali ono se podudarilo s vremenom pokretanja i rada knjižarske izdavačke kuće Buybook, u kojoj od samog početka, zajedno s bosanskohercegovačkim piscem Goranom Samardžićem, radim na poslovima izdavaštva i knjižarstva, a kasnije u svojstvu urednika. Preozbiljno sam shvatio mantru da se od pisanja ne može živjeti pa sam se oportunistički uhvatio nečega od čega može. Međutim, ako se od literature ne može živjeti, a uglavnom je tako, ona se živi. Tako je bilo posljednjih dvadeset i pet godina otkad radim na ovom romanu od tri knjige, napisao sam više od 2500 stranica, koje ne ulaze u ovih 440 završnih i objavljenih. Mijenjao sam se godinama, mijenjale su me knjige koje sam čitao i uređivao, često sam kod drugih nalazio na ono što sam ja želio napisati, ali nisam odustajao. Kada sam shvatio da u roman ne može i ne treba ući sve što želim, tada sam ga završio.
Jeste li sami uređivali svoj rukopis?
Pa pisanje na neki način jest i uređivanje, bez obzira na to što se radi o vlastitom tekstu, ali bez prijateljskog čitanja rukopisa romana, koji čitaju meni važni pisci (Semezdin Mehmedinović, Selvedin Avdić, Goran Samardžić), ne bi bilo tog konačnog atesta, da je nešto spremno da se objavi. Mehmedinović je rukopis rasputio na nekoliko adresa važnih pisaca i kritičara u regiji da napišu “blurbove” za poleđinu stranice, među njima najdraži mi je bio onaj Zorana Ferića. Samardžić je urednik ovog romana i dao mi je veoma osebujne i vrijedne komentare koji su rukopis dodatno popravili. Ubrzo je izašla i sjajna kritika Jagne Pogačnik u Best booku i tako je nekako sve krenulo. Pisac je sretan kad ima takve kumove i uvijek postoji nešto što urednik u tekstu može promijeniti nabolje. Treba se samo opustiti, smanjiti taštinu i početi uvažavati one koji su prema vama dobronamjerni.
Na dodjeli nagrade Fric rečeno je da u romanu “Ja sam” zapravo postoje tri romana. Zašto se niste odlučili za trotomnu knjigu?
Nisam želio unijeti nikakvu fizičku barijeru među njih, one su knjige gradacije, penjanja, razvoja, u čestoj promjeni registara, ritma i tempa i čini mi se da bi tako, odvajajući ih, izgubio na orkestralnosti koju neki kritičari primjećuju kao važnu odliku ovog trotomnog romana. I, dakako, možda je i najveći razlog taj da sam dao sebi dobru priliku da tragam za zajedničkim imeniteljem, odnosno naslovom ovog romana: “JA SAM”, koji se na kraju, nakon dugog pisanja i komponiranja ovog djela sam nametnuo i eksplodirao. Ovo je nešto kao moje životno djelo i htio sam da nosi taj osjećaj monumentalnosti. To vam je kao kad uđete u odličan vinski podrum i pažnju vam privuče najveća boca u podrumu, a vinari je zovu Magnum.
Osvojili ste Fric u doista jakoj konkurenciji. Jeste li se osjećali kao favorit ili vam je i ulaz u uži izbor bio nagrada sama po sebi?
Pročitao sam sva djela koja su ušla u uži izbor ili u finale nagrade Fric i sva su zaista iznimna i vrijedna. Romani Ivane Bodrožić, Zorana Ferića i Ivana Vidaka već su dobili vrijedne nagrade i naravno da mi je jako imponiralo što sam u društvu pisaca najbolje recentne literature koja se piše u Hrvatskoj. A već kada uđete u finale, gajite nadu da ćete nagradu i dobiti, pa zadnju sam dobio daleke 1996.
Donose li književne nagrade u regiji veću potražnju za knjigama u knjižarama?
Donose autorima mogućnost da objave knjigu kod regionalnih izdavača pa se dogodi da jedan autor ima hrvatsko, bosanskohercegovačko, srbijansko i crnogorsko izdanje, što je svakako velik događaj i uspjeh za svakog pisca. To, naravno, pojačava i potražnju, pogotovo ako je autor ovjenčan važnom nagradom, poput nagrada Fric ili Meša Selimović. U principu takav autor doživi nekoliko izdanja i knjiga obično bude prevedena na neke od stranih jezika. U BiH se u posljednjih nekoliko godina piše odlična literatura, njezini sudionici uglavnom ulaze u šire i uže izbore svih regionalnih nagrada.
U pet godina postojanja nagrade Fric osvojila su je čak dva Buybookova autora. Kako vaši autori prolaze kod drugih žirija i u Bosni i Hercegovini i u regiji?
Pored mog uspjeha to je i uspjeh izdavačke kuće Buybook, njezini autori, kao što sam prethodno rekao, sudjeluju u izborima za najvažnije regionalne i druge nagrade, što je preporučuje kao jednu od najboljih regionalnih izdavačkih kuća. Evo danas bismo trebali saznati pobjednika NIN-ove nagrade, za koju je jedan od favorita naš autor Elvedin Nezirović.
Vaš Buybook posluje i u Hrvatskoj. S kakvim uspjehom?
Radimo već deset godina u Hrvatskoj i, koliko vidim, mnogima je draže i lakše da nas smatraju strancima prije nego domaćim izdavačem. Imamo odličnu distribuciju u Hrvatskoj i veliku pažnju među čitateljskom publikom, prepoznati smo kao izdavač s ponajboljim prijevodima i brzom reakcijom objavljivanja važnih djela svjetske književnosti, ali ne dobivamo još nikakvu priliku da u Hrvatskoj otvorimo knjižaru. Naše se knjige ne otkupljuju u ministarstvima, odnosno veoma rijetko, ne dobivamo potpore, a kako sam rekao, mnogi naši autori dobivaju nagrade. Hrvatska zaista, u odnosu na BiH, izdvaja znatna sredstva za podršku domaćim autorima, izdavačima i knjižarima, nadam se da ćemo i mi uskoro u tim važnim branšama prestati biti stranci. Nasuprot tome, sudionici u organizaciji i vođenju nagrade Fric pokazuju nam godinama posebnu i širokogrudnu dobrodošlicu.
