Knjige, čitanje i sve one neprocjenjive blagodati koje i jedno i drugo nose bit će okosnica projekta "Dobra knjiga u dobrom društvu", koji će zaživjeti 29. ožujka u zagrebačkoj Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici (NSK), a njegova je idejna začetnica i voditeljica Snježana Bahtijari, dugogodišnja menadžerica u ICT industriji i mentorica.
O kakvom se projektu radi i što je njegova misija?
Projekt "Dobra knjiga u dobrom društvu" osmislila je zagrebačka izdavačka kuća TIM press. Nakon prijave na javni poziv dobio je potporu Ministarstva kulture i medija. Riječ je o projektu koji ima dva važna cilja – povećanje navike čitanja građana i razvijanje kulture dijaloga, odnosno poticanje argumentiranog dijaloga o temama oko kojih se možda i ne slažemo. TIM press je nakladnik koji djeluje već 25 godina, i to s vrlo istančanim izborom literature u različitim područjima, od publicistike, preko beletristike do stručne literature. Tijekom tih 25 godina i preko stotinu tisuća primjeraka tiskanih knjiga, sve redom probrane kvalitetne literature, širila se publika za tu vrstu knjiga. Budući da kao nacija nedovoljno čitamo, ovaj je projekt nastao kao potreba da se to dodatno osvijesti i da se postignu ta dva cilja. Stoga sam projekt predložila direktorici TIM pressa Dijani Bahtijari koja ga je prihvatila. Riječ je o vrlo zanimljivom i interaktivnom projektu koji podrazumijeva i uključivanje publike te u kojem sudjeluje cijeli niz domaćih stručnjaka u različitim poljima. Sve njih povezuje interes za ciljeve projekta i velika želja da ga podrže. Usto su i sami ljubitelji knjige i znanja pa u tom smislu smatraju svojom odgovornošću da društvu u kojem žive i sami doprinose na taj način. Tako se oko te poticajne ideje okupio krug ljudi koji su spremni sudjelovati u projektu i promovirati ga u društvu kao nešto što je dobro i što nam je u Hrvatskoj potrebno.
Program je zamišljen u tri dijela. Pa što nas onda tog 29. ožujka čeka u NSK?
Najprije bih htjela reći da ovaj projekt ne završava jednim događanjem nego se, kao dobra i kvalitetna inicijativa, uz prave prijatelje projekta širi i na velike hrvatske gradove Split, Rijeku i Osijek, a nadamo se i na nekoliko srednje velikih gradova. Za svaki je od tih gradova razrađena tema koja je važna ne samo uskom krugu građana, ne samo lokalno, nego može biti zanimljiva svima. Uz osnovnu temu "U globalnom dvorištu", koja je okosnica događanja u NSK, tu su još i teme: "Znanost za sve", "Kultura je moć", "Politika za opće dobro", "Uključivost i tolerancija" te "Čovjek u središtu". Sve su to teme o kojima je potrebno razgovarati jer one utječu kako na ljude tako i na razvoj našeg društva. Prvo događanje upriličit ćemo 29. ožujka u 14.30 sati u Zagrebu, u hramu knjige i čitanja, u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici koja je ovu priču prepoznala kao izuzetno kvalitetan projekt i zato ga je partnerski podržala. Nakon uvodnog predstavljanja projekta i njegovih ciljeva, u prvom ćemo dijelu imati panel-diskusiju koja za svoju "lektiru" ima pet vrlo zanimljivih knjiga po izboru TIM pressa. One su odlična podloga za razgovor o iznimno važnoj temi kao što je "U globalnom dvorištu".
Kojih je to pet knjiga?
Tu našu izabranu literaturu čine: putopisna knjiga Erike Fatland "Sovjetistan", "Taj dugi mamurluk" Shauna Walkera, "Identitet" Francisa Fukuyame, "Snježni leopard" Sylvaina Tessona i "Kako sam unuci objasnio kapitalizam" Jeana Zieglera. Te su knjige naši panelisti dobili i pročitali te će one biti odličan povod za razgovor na panelu u kojem će sudjelovati producentica Tamara Babun, čiju smo drugu sezonu serijala "Dulum zemlje" imali priliku nedavno gledati na HTV-u, Hrvoje Balen s Visokog učilišta Algebra, dekan Pravnog fakulteta Ivan Koprić, savjetnica za obrazovanje i znanost Svjetske banke za Afriku Danica Ramljak, izvanredni profesor s Fakulteta političkih znanosti Višeslav Raos i redovita profesorica s Ekonomskog fakulteta Dubravka Sinčić Ćorić. Razgovor će moderirati HTV-ova urednica Vlatka Kolarović. Taj dio panela svima će dati priliku da kratko, ali suštinski saznaju zašto je ta literatura važna za temu kojoj ćemo se posvetiti, a odnosi se na to kako se pripremamo i koja to znanja naši ljudi moraju imati da bismo bili u globalnom dvorištu, uz poruku zašto je čitanje jako važno. Nužno je osvijestiti da mladi čovjek danas, da bi svojim znanjem uopće mogao biti konkurentan izvan Hrvatske, mora ulagati u sebe jer nije dovoljno biti samo usmjeren na svoje stručno, domensko znanje. Ono što današnji svijet traži jest jedna horizontalna poveznica. Znači, razumijevanje. U tom je kontekstu čitanje važan segment ljudske aktivnosti koji je jako potreban kako bismo svi na bolji način mogli koristiti prilike koje nam se pružaju, biti konkurentniji te si tako omogućiti bolji život, što će rezultirati osjećajem zadovoljstva i ispunjenosti. Sve to dovodi i do bolje kulture dijaloga. Na sve moguće načine nastojat ćemo pokazati da možemo razgovarati i o stvarima oko kojih se naši panelisti možda neće sasvim složiti, ali to će učiniti na uljuđen, pristojan i argumentiran način. Nećemo zaboraviti ni publiku s kojom će u interakciji biti Ksenija Banović.
Drugi dio programa činit će pak razgovor "1 na 1".
Da, i tu će u jednoj opuštenoj interakciji sugovornici biti glavni urednik Večernjeg lista Dražen Klarić i redoviti profesor s Fakulteta političkih znanosti Božo Skoko, a tema njihova razgovora bit će brendiranje i identitet. Znači – čime se mi to možemo pokazati, po čemu smo prepoznatljivi, što moramo napraviti da bismo s ovim što imamo i što bismo mogli pružiti bili još prihvaćeniji i prepoznatljiviji? Hrvatska su njezini ljudi, a da bi i ljudi mogli biti primijećeni, jer nemamo tisuću Tesli i Ruđera Boškovića, moramo raditi na tome da razumijemo čime se to trebamo brendirati izvan zemlje. Kako je Skoko napisao i knjigu o brendiranju Hrvatske, a Klarić kroz Večernji list kao medij promovira pozitivne primjere, ovaj je događaj sjajna prilika da o brendiranju saznamo više. Podloga njihova razgovora bit će Fukuyamin "Identitet".
Znači, poruka bi bila da bismo se svi konačno trebali okrenuti i posvetiti pozitivnim i poticajnim primjerima oko sebe, a ne samo isticati ono što je negativno?
Upravo tako. Cijeli sam život radila u korporaciji i znam koliko je važno svakodnevno se dokazivati. Najbolji način za to je izvrsnost u onome što radimo i komunikacija koja otvara vrata i srca. Svakako treba uzeti u obzir našu izloženost utjecaju medija i različitih brendova. Htjeli-ne htjeli, dnevno smo bombardirani s nekoliko tisuća loga ili brendova. Toga možda nismo ni svjesni, ali to je način na koji se na nas utječe. I sad, hajdemo tu priču okrenuti na pozitivnu stranu. Idemo vidjeti što mi možemo pozitivno kreirati i učiniti da ljudi umjesto nečega negativnoga što ih zamara, frustrira, zbog čega su nesretni i zbog čega neki i odlaze iz Hrvatske, odluče ostati zato što su sretni i zadovoljni ovdje. Potaknimo kulturu prihvaćanja, ne odbacivanja.
Treći dio programa nazvan je "Inspirativna pričaonica". "Domaćin" mu je također pravi mamac, zar ne?
Da, to je Toni Milun, matematičar kojeg mladi obožavaju, što je danas jako teško postići. On je otkrio formulu kako matematiku približiti mladima. Milun je u tome vješt, a cijenim i to što je snimio oko dvije tisuće videopriloga vezanih uz matematiku te ih besplatno podijelio i time pomogao mladima da uče za škole i fakultete. To je čovjek koji nije ograničen samo matematikom jer njega zanimaju i druge stvari. Stoga se jako veselim njegovoj "Inspirativnoj pričaonici" gdje će on svoje umijeće prenošenja znanja mladima dovesti u vezu i s vlastitim iščitavanjem knjiga.
K tome, u vremenu kada se sve naplaćuje, gleda i "mjeri" kroz novac, pohvalno je znati da je netko ono što zna nesebično spreman drugima dati besplatno.
Upravo tako. I upravo je to jako pohvalno, što je ujedno i aspekt društvene odgovornosti koji je utkan u cijeli ovaj naš projekt koji nije komercijalan već je to "projekt prijatelja dobre knjige u dobrom društvu". A njih je jako puno. Kako taj projekt vodim uime izdavačke kuće TIM press, moram reći da sam oko njega okupila jako širok krug ljudi koji su mu pristupili s posebnom emocijom i strašću te ga doživljavaju svojim. To su ljudi kojima je izuzetno važno da i oni doprinesu misiji ovog projekta. Presretna sam zbog toga. U sinergiji različitih znanja mi na najbolji mogući način možemo stvoriti jednu novu poticajnu platformu u Hrvatskoj. I nadam se da će joj se s vremenom pridružiti i drugi izdavači. Tada bismo svi mogli razmišljati kako zajedno možemo napraviti puno više i bolje pa da, okrenuti budućnosti, zajedno šaljemo poruke ohrabrenja i poruke važnosti čitanja i dijeljenja znanja. To je najvažnije.
Čudi li vas ili vam je posve razumljivo to da su se ljudi u vrijeme korone vratili knjizi?
Ne čudi me to, no ono što me ipak malo iznenadilo jest to da su u ovom tehnološki vrlo naprednom i ubrzanom vremenu mladi ipak poželjeli u ruke uzeti papirnatu knjigu. A prije desetak godina procjenjivalo se da ćemo danas svi hodati s tabletima na kojima ćemo čitati knjige u digitalnoj verziji. Međutim, to se nije dogodilo. Broj onih koji kupuju i čitaju e-knjige daleko je manji od očekivanog. Znači, ono se predviđanje nije obistinilo. Čini mi se da znam i zašto. Zato što knjiga nije samo čitanje. Knjiga je ritual. Kada čovjek uzme knjigu, natoči si šalicu čaja ili kave, sjedne na neko udobno i ugodno mjesto, on razmišlja o onome što čita, vraća se stranicama koje je već pročitao, u mašti vizualizira ono što čita... Papirnate knjige i mirišu. U rukama osjećamo i teksturu njihovih korica. Dakle, papirnata knjiga nudi cjelovit doživljaj čitanja. Ono što imamo na tabletu u obliku e-knjige lišava nas tog ukupnog zadovoljstva. To je možda zgodno kada smo u tramvaju, ali za čitanje iz užitka treba nam taj neki ugođaj. Kada čitatelj uzme e-knjigu on prema njoj nema nikakav dublji osjećaj. Sve su "korice" iste.
Kao ljubiteljicu čitanja kakva vas literatura zanima, u kakvim knjigama najviše uživate i kakvoj ste tematici najviše skloni?
Volim pročitati svašta. U različitim fazama života čitala sam različitu literaturu, što je i razumljivo. Dok sam bila u velikom korporativnom sustavu odgovorna za nekoliko strateških područja čitala sam literaturu koja mi je pomagala da bolje razumijem komunikacije, upravljanje ljudima, menadžment, liderstvo... To je bila profesionalno-stručna literatura vezana uz domenska znanja koja mi je otvarala neke nove vidike i omogućila profesionalno sazrijevanje. Bila je to faza moje velike posvećenosti poslu koji sam radila i odgovornosti za ljude i projekte. No moja ljubav prema knjizi traje odavno jer sam u mladosti bila sklona pisanju poezije, iščitavanju svega što me veselilo i što mi je bilo lijepo. Moram reći i to, postoje knjige koje su kod mene uvijek izazivale određeni otpor jer su mi bile emocionalno preteške i prilično su me žalostile. Njih sam mogla čitati kada bih bila, da tako kažem, posebno raspoložena. Volim čitati knjige koje u meni mogu potaknuti neki dobar osjećaj. Eto, nedavno sam otkrila jednog bugarskog autora, Georgija Gospodinova, čiji je roman "Vremensko utočište" izuzetno zanimljiv i usmjerio me da o prošlosti i budućnosti razmišljam u nekim drugim dimenzijama. Jednako tako knjiga Thomasa Snegaroffa "Putzi - Hitlerov pijanist" jedna je od onih knjiga koje bih toplo preporučila i drugima kako bi vidjeli da je u životu sve moguće, pa i ono što se čini apsolutno nemogućim. Ono o čemu se, kada čitaš, pitaš jest - pa je li to moguće. A moguće je. Volim pročitati i dobru poeziju. Puno je knjiga prošlo kroz moje ruke. Neke sam pročitala u dahu, a kod nekih sam se bogme i dosta namučila. I ostavlja ih i vraćala im se. Čitanje je proces introspekcije i svaka knjiga koju pročitamo izaziva određene emocije koje u nama ostavljaju trajni pečat, kao sjećanje na tu knjigu. Ja zaboravim što je sve točno u nekoj knjizi pisalo, ali u meni, u srcu, ostaje taj osjećaj koji sam imala tijekom čitanja. I taj me osjećaj onda dugo prati.
Pa koje su onda, recimo, tri knjige za koje možete reći – to su moje knjige, one su moja književna osobna iskaznica?
To je knjiga "Spin doktor" Michaela Shea, uz pomoć koje sam na početku karijere osvijestila što se događa na sceni, a što iza nje. To je zapravo štivo za svakog PR-ovca. Druga knjiga je "Plemstvo duha" Roba Riemena. To je jedna nevelika, ali tako prekrasna knjiga koja govori o temeljnim vrijednostima, kao što i sam naslov kaže. Netko je plemić, a netko ima plemenit duh. Ta je knjiga u Hrvatskoj izdana prije 15-ak godina i znam da joj se vraća svatko tko ju je pročitao te je i nabavlja kao dar najdražim ljudima. Važno je shvatiti da vrijednosti i bogatstvo nisu u materijalnome, već u unutarnjem bogatstvu, plemenitosti. Zatim, tu je "Čitanje na odlasku" Pietera Steinza, knjiga koja je primjer suočavanja s najtežim životnim situacijama kroz literaturu. Autor nam je svoj odlazak s ovoga svijeta i ono što je on prolazio dočarao kroz likove iz drugih knjiga koje su o tome govorile. To je jedan drugi način razumijevanja neumitnosti, starenja, bolesti i smrti, što je sve sastavni dio života. Nekad moramo i takve knjige pročitati da bismo procesuirali kako se i sami nosimo s izazovima i problemima koje u životu imamo. Meni je ta knjiga pomogla da i sebe bolje pripremim za život i sve ono što on donosi.
Naziv vašeg projekta "Dobra knjiga u dobrom društvu" označava baš ono bitno, da nam čitanje omogućava i ono intimno, samačko druženje s knjigom, ali i ono društveno kada o pročitanom razgovaramo s drugima.
To baš i jest bila namjera našeg projekta, da njegova poruka dođe do čovjeka, do pojedinca, ali i do društva. Ako mijenjamo čovjeka, mijenjamo i društvo. Ne možemo društvo promijeniti ako prije toga nismo promijenili čovjeka, njemu se obratili i s njim radili te ga potaknuli da čita. Ako nas puno čita, onda će i naše društvo biti puno razvijenije te ćemo imati i ljude koji će biti spremniji na jedan drukčiji način pristupati svemu oko sebe, komunicirati, sudjelovati u timovima... Recimo, cijeli sam život radila u "globalnom dvorištu" i svaki dan surađivala s ljudima iz cijelog svijeta. Tada čovjek shvati da je on jedan od osam milijardi ljudi i da svatko ima neko svoje viđenje društva, razvoja i budućnosti, ali smo svi pozvani surađivati. Da bismo mogli korektno surađivati jedni druge moramo uvažavati. A mi to nekada zaboravimo jer mislimo da smo najpametniji i najvažniji, da je ono što mi radimo jedino ispravno. I onda vas suradnja s ljudima suoči s tim da čovjek zapravo tako malo zna. Kada čovjek misli da on sve može sam, onda je bahat. Ništa čovjek sam ne može, uvijek se treba okružiti ljudima s kojima će biti snažniji, motiviraniji i koji će mu pomoći da svi zajednički dođemo do cilja. Multidisciplinarnost, multikulturalnost, uključivost, tolerancija - sve su to pojmovi i stanja koji za mene predstavljaju temeljne društvene vrijednosti. A kada sve to imamo, onda tome treba dodati još jednu dimenziju, da sve to što imamo - podijelimo. I zato volontiram kao mentorica i mlade ljude učim, prenosim im svoje iskustvo i znanje te im pomažem da bolje razvijaju i sebe i svoje karijere. I ovaj je projekt i nastao kao moje promišljanje kako sve krene od jednog malog nukleusa, jedne osobe, pa se oko tog nukleusa okupi puno ljudi od kojih svatko na svoj način želi dati doprinos tim našim zajedničkim ciljevima. Zar to nije prelijepo? Naš je moto – čitaj, uči, uživaj!
Ankete pokazuju da najviše čitaju žene. Iznenađuje li vas to ili ipak ne?
Ne čudi me to. Možda to ima veze s tim što su žene prijemčivije za emocionalna stanja koja se u knjigama obrađuju. No čitaju i muškarci, ali se mi žene i muškarci razlikujemo u izboru literature. Vjerujem da je kod muškaraca zastupljenija stručna literatura koja je usmjerena na to da oni budu još bolji u svom području. Onima koji su na vodećim pozicijama i trebaju voditi kompanije i ljude, njima u jednom trenutku postane jasno da domensko znanje nije dovoljno pa se tada javlja potreba za dodatnim znanjima kako mogli sagledati širu sliku. Svima nam je zajedničko da u jednoj fazi razvoja shvatimo da uz lijepu literaturu, knjigu koja nam izaziva dobar osjećaj, koja je knjiga "za dušu", postoji široka lepeza knjiga vezanih uz neke druge teme. Recimo sociološke, filozofske, politološke, one koje se bave pitanjima što se to događa sa svijetom, ekonomijom, geopolitičkim odnosima, klimatskim promjenama. Znači, svi smo danas u situaciji da moramo čitati, znati što se oko nas događa, razmjenjivati informacije i pomagati jedni drugima. Čovjek je društveno biće koje teško da može opstati bez interesa za društvena događanja. Danas smo tu dimenziju čovjeka kao društvenog bića malo pogubili. Jako smo orijentirani na tehničko-tehnološke mogućnosti. A odavno sam spoznala koliko je istinit slogan – komunikacija je najbitnija, ostalo je tehnologija. Znači, ljudi moraju komunicirati, a da bismo kvalitetnije komunicirali trebamo čitati. Jedno bez drugoga ne ide. Još nisam vidjela nekoga tko je sjajan komunikator i znalac, a da prethodno nije čitao. To je tako. Nema drugoga.
