Arsen Dedić gostuje na Jutru poeziju u subotu 12. studenog u kafiću Berka u Berislavićevoj 18 s početkom u 11 sati. Voditelj je tribine Robert Roklicer.
Arsen Dedić u rodnom Šibeniku završio je gimnaziju i srednju glazbenu školu. Odlazi u Zagreb gdje studira pravo. Prekida studij te se 1959. godine upisuje na Muzičku akademiju na kojoj je diplomirao u veljači 1964. godine.
Povremeno objavljuje stihove, no osnovno mu je određenje glazba, ali spajajući te dvije sklonosti – glazbenu i poetsku prirodno je stigao do vlastitog kantautorskog govora, koji ga je najviše i obilježio.
Od 1963. godine pjevač i solist na festivalima. Jedan je od utemeljitelja Zagrebačke škole šansone. Autorska pjesma njegov je osnovni izraz, ali pisao je i šlagere, pjesme za djecu, pjesme za dalmatinske klape, glazbu za reklamne spotove... Autorska pjesma prirodni je amalgam njegovih dvaju izvorišta – glazbe i poezije.
Knjiga stihova “Brod u boci” (1971.) prodana je do danas u više od šezdeset tisuća primjeraka. Slijede "Zamišljeno pristanište" (s Matijom Skurjenijem), "Narodne pjesme", "Poesia e canto, La sfinge" (Napulj), "Zagreb i ja se volimo tajno", "Hotel Balkan", "Pjesnikov bratić", "101 pjesma" (Sarajevo), "Pjesnik opće prakse", "Kiša – Rain" (dvojezično: hrvatsko-engleski), "Slatka smrt", "Stihovi", "Čagalj", "Hladni rat", "Zabranjena knjiga", "Padova", "Brzim preko Bosne" (Sarajevo). Objavio je dvije grafičko-poetske mape: Trebotić i Vejzović. Pisao je često i za djecu. Također i snimao. Nagrađivan. Pisao je za dalmatinske klape. Nagrađivan. Pisao je stihove i glazbu i za velik broj komercijalnih, propagandnih poruka.
Najveći dio njegova rada čini primijenjena glazba – glazba za TV, film i kazalište. Glazbu za prvu TV dramu (“Mediteranska klima”) skladao je 1966. godine. Slijede velike serije kao “U registraturi”, “Prosjaci i sinovi”, “Jedrima oko svijeta”, “Zlatna nit”, “Vrijeme za bajku”, “Zagrljaj” ...
U početku svoje karijere pojavljuje se i kao glumac u filmovima, ali su to bile manje uloge, kao npr. uloga pjevača u filmu “Višnja na Tašmajdanu”.
Od početka sedamdesetih piše za kazalište. Oko stotinu naslova (Shakespeare, Držić, Weiss, Begović, Brešan, Ostrovski, Turgenjev, Marinković, Kozarac, Ödön von Horvath, Goldoni, Cesarec ..). Više puta je nagrađivan za scensku glazbu. Dva puta je dobio Zlatnu arenu za svoje filmske, glazbene uratke. Poznatiji su mu filmovi “Glembajevi”, “Živa istina”, “Vlak u snijegu”, “Donator”, “Fergismajniht”, “Pont- Neuf”. Radio je i za animirani film, kao i za filmove kraćeg metra (“Rabuzin”, “Meštrović”).
Skladao je mjuzikl “Lady Šram” (libretist Nino Škrabe). Surađivao je s avangardnim teatrom Arbos u Salzburgu, napisao glazbu za plesni teatar u Düsseldorfu. Uz ostale nagrade treba istaknuti Vjesnikovu Nagradu Slavenski, nagradu Premio Tenco te Premio Brel i Porin za životno djelo.
Od osnutka je član Glumačke družine "Histrion", s kojom ga vežu i prijateljstvo i suradnja. Autor je glazbe za gotovo sve histrionske predstave.
Član je Hrvatskog društva skladatelja kao i Hrvatskog društva pisaca.
..............pa što onda.