Voljeli Bajagu ili ne, zamjerali mu eskapadu s Karlovačkim i Jelenom Rozgom ili ga slušali čak i u nemogućim uvjetima, mrzili ga zbog Čorbe ili ne; jedno mu ne možete poreći: nikada nije od sebe i svoje glazbe radio nepotrebnu (i pretencioznu) filozofiju.
On jednostavno piše i pjeva odlične pop-pjesme, bez ikakve primisli da bi one mogle (ili trebale) promijeniti svijet.
Njegove su pjesme prvenstveno ljubavne (čak i u opusu koji broji “Dvadeseti vek” i “Pogledaj dom svoj, anđele”) i zbog toga opstaje i uvijek iznova dobiva novu publiku.
Isti još od Kulušića
Jednostavnost i nepretencioznost oduvijek su njegov zaštitni znak, od prvog samostalnog koncerta 1984. godine u legendarnom zagrebačkom klubu Kulušiću pa sve do danas.
To se može čuti i na najnovijem albumu “Daljina, dim i prašina” koji je u Hrvatskoj nedavno objavio Dallas Records.
No čak se i Momčilo Bajagić umorio.
Na prvo slušanje, na CD-u je najveći hit “Bežiš od mene, ljubavi”, pjesma koju je napisao za TV seriju “Vratit će se rode” i koju od tada izvodi i na koncertima, a hitoidna sudbina lako se može predvidjeti i pjesmi “Stari put za Novi Sad”. Nedovoljno za pomalo blijed opći dojam. No, uz novi CD objavljena je i zbirka stihova “Vodič kroz snove”, koja je pregled Bajagina cjelokupnog stvaralaštva, a sadrži i pjesme koje je pisao za druge izvođače, poput maestralne “Moja draga” koja je uvijek jedan od vrhunaca koncerata Zdravka Čolića.
Kako biti objektivan?
Na žalost, nekome tko je odrastao uz Bajagu nemoguće je realno procijeniti njegove pjesničke dosege. Svakako nisu mali, ali kako ga čitati dok vam mozak u glavi pjeva?
bojana radovic, pop pjesme pisu i izvode magazin, severina, novi fosili, dalibor brun i slicni...ono kaj bajaga dela naziva se rock and roll, iliti skraceno rock....