Ono što bi trebalo biti najlakše često je u kazalištu najteže. Mnogi se upravo tu i poskliznu, pa u predstave za najmlađe uguraju: red pjesme, red plesa, malo šarenih kostima... I misle da je time sve riješeno, a najmlađim gledateljima “zamazane oči”. Kazalište Žar ptica odavno ide nekim sasvim drugačijim, svojim, putevima, a na tom je tragu i njihova najnovija premijera “Plava boja snijega”Grigora Viteza, u režiji Lea Katunarića. Puno je toga ovdje hrabro, počevši od izbora da djeci ponude djelo u stihovima, pa do odluke da se ono prilagodi i jako maloj djeci, onoj od tri godine. Te hrabre odluke donose još jednu sjajnu predstavu u kojoj će djeca uživati širom otvorenih očiju, te će ih ona privući i u neke nove kazališne avanture.
No, priču o luckastom i nepromišljenom kralju koji naredi da pada plavi snijeg voljet će i ona djeca koja dobro razumiju simboliku Grigora Viteza, jer zapravo djeca najbolje znaju da baš uvijek treba vikati: “Car je gol”, a snijeg nije plav, ali i da treba znati maštati kako s neba pada bijelo cvijeće, što je u odrasloj dobi “posao” za pjesnike, makar one koji rade kao pastiri u bajkama.
Prelijepa priča ovdje je dobila šarmantno i razigrano uprizorenje u kojem djeca bez problema uživaju u rimovanim stihovima, a posebnu pažnju privlače bajkovito stilizirani i dotjerani kostimi Dženise Pecotić, scenografija Dinke Jeričević I glazba Marija Mirkovića. Od rasplesanih i raspjevanih uloga ističu se Marko Hergešić kao Kralj, Dunja Fajdić kao njegova kćer Krizantema te Petar Atanasoski, kao kraljev pastir, onaj tko se usuđuje misliti izvan zadanih okvira i za to na kraju biva nagrađen.
