Na početku mojega filma piše da su svi događaji autentični, a
jedino su likovi fikcija više je puta kazao Antun Vrdoljak o
svojem filmu/seriji "Duga mračna noć". Epski prikaz događaja u II.
svjetskom ratu i oko njega zainteresirao je mnoge, pa se javljaju mnoge
rasprave o tome koliko je to Vrdoljak točno prikazao povijesne događaje.
U "Dugoj mračnoj noći" istiniti događaji, na kojima je film prema
Vrdoljakovim riječima utemeljen, iskompilirani su u fiktivnu cjelinu sa
svim pripadajućim umjetničkim slobodama. No, to ne znači da je redatelj
stvarao film bez poznavanja povijesti.
Savjeti folksdojčera
Vrdoljak je poslije rata živio u Domu u Osijeku. Tada se naslušao
puno priča iz Narodnooslobodilačke borbe, a posebno o patnjama
hrvatskoga naroda. On je te ljude poznavao osobno i od njih je doznao o
tragedijama folksdojčera. Međutim, nije sve temeljeno na tim pričama iz
djetinjstva. Prije snimanja došao je s kopijom scenarija k nama u
zajednicu i s našim članovima razgovarao o tom razdoblju.
Oni su mu prenijeli svoja iskustva kaže Jasminka Petter,
predsjednica Narodnog saveza Nijemaca Republike Hrvatske, koja je
također s Vrdoljakom razgovarala prije snimanja "Duge mračne noći". Ona
ističe da film, unatoč sitnim pogreškama kao što su poneke pogrešne
uniforme, uvjerljivo prikazuje tadašnju situaciju i ljude.
Međutim, kako i sam Vrdoljak ističe, likovi su fiktivni kako onda
mogu podsjećati na stvarne osobe? Kako je Vrdoljak kompilirao priče,
tako je likove stvarao od više stvarnih ljudi, pa se u brojnim likovima
može prepoznati više ljudi.
Likovi u seriji vrlo su slični osobama koje sam susretao u to
doba priznaje Krešimir Piškulić, u vrijeme II. svjetskog rata
tinejdžerski borac u partizanima, a danas predsjednik Saveza
antifašističkih boraca i antifašista Hrvatske, ali i dodaje da ne može
nikoga imenovati. Iako je od te velike ljudske tragedije prošlo dosta
vremena upravo će za nekoliko tjedana biti velika proslava 60.
obljetnice poraza nacista i svršetka II. svjetskog rata svi su
još uvijek oprezni kada govore o tom razdoblju. Tako ni Piškulić ne
želi izlaziti s imenima, ali ni Hans K., slavonski folksdojčer koji već
godinama živi u Frankfurtu, a seriju prati preko HTV-ova satelitskog
programa.
Uloga gostioničara preslik je tadašnjeg gostioničara u jednom
slavonskom selu kojega sam osobno poznavao. Puno je takvih poveznica,
pa je zato i serija toliko uvjerljiva. Iako, moram priznati da je
nasilje u stvarnosti znalo biti i ekstremnije kazao je Hans K.,
odlučivši za javnost ostati anoniman.
Španac kao narodni heroj
Ipak, slavonski partizani u liku Španca, komunističkog komesara kojega
glumi Mustafa Nadarević, prepoznali su narodnog heroja Čedu Grbića.
Iako nije bio sudionik Španjolskog građanskog rata, otac novinarke
Gordane Grbić, prema riječima nekih njegovih ratnih drugova, upravo je
bio inspiracija za lik Španca.
Ne mogu sa sigurnošću kazati, jer za to bi trebala podrobnija
analiza, ali to bi doista moglo biti. Čedo Grbić bio je fascinantna
osoba. Kao hrvatski Srbin određen je za komesara protučetničkog
bataljuna u kojem su bili sami Srbi kako bi se dokazalo da nisu svi
četnici kazao je Krešimir Piškulić.
Osim prepoznavanja stvarnih osoba, Vrdoljakovo djelo pozornost je
privuklo i pojačanim prikazivanjem sudbine slavonskih folksdojčera.
Njihova tragična sudbina, koja obuhvaća i dio folksdojčera koji su
prihvatili nacizam, ali i one nevine koji su poslije rata kažnjeni samo
zato što su Nijemci, uvjerljivo je prikazana. Sam podatak da je u ratu
i poslije njega nestalo 85.400 folksdojčera, od kojih je bilo 59.335
civila, dovoljno govori o tome što je nacizam donio hrvatskim Nijemcima.
Bez opravdanja za naciste
Sada, kada se bliži 60. obljetnica pada nacizma, pravo je vrijeme
da se govori o takvim stvarima. Ne smiju se zaboraviti zločini.
Hrvatski folksdojčeri ne opravdavaju nacističke zločine, a oni koji su
ovdje ostali živjeti ne nose kolektivnu krivnju za zločin. Oni koji su
taj zločin počinili davno su nestali iz Hrvatske kaže Jasminka
Petter dodajući da je besmislen napad na Vrdoljaka zbog navodno netočne
scene pokolja koji počine folksdojčeri u nacističkim uniformama jer su
se takve stvari doista događale. Možda ne u identičnom obliku i na tom
mjestu, ali su se događale.
Folksdojčeri u filmu ipak nisu prikazani samo kao pomagači nacista, što
je velika vrijednost Vrdoljakova filma koji kvalitetno prikazuje
"telmanovce", grupu folksdojčera koji su ustali protiv nacista.
Ta je grupa sastavljena kao što su prije formirane seoske straže.
Nije to bio bataljun, ali ni grupa od 20 improvizatora, već niz dobro
naoružanih seljaka koji su se udružili kako bi se zaštitili. Ta ideja
nije bila toliko vezana uz politiku koliko uz samoodržavanje.
"Telmanovci" su bili vrlo osviještene osobe, odlično opremljene i vrlo
sposobne za snalaženje u šumama jer su bili u principu lovci
kazala je J. Petter. Određen broj "telmanovaca" još je živ, ali oni ne
žele u javnosti istupati sa svojim pričama. Iako je od II. svjetskog
rata prošao cijeli životni vijek, rane su ipak još svježe.
FILM