Osnova obavljanja javnog posla u demokratskom društvu je pokazati javnosti što ste i kako napravili? Struka i javnost procijenit će je li predloženo dobro i što treba promijeniti? U razvijenim demokratskim društvima takve su rasprave obično na određenoj civilizacijskoj razini koja, ako ništa drugo, uvažava rad i trud onih koji su na tom poslu radili. Argumenti se obično vežu uz djela, a ne osobe. Živimo u Hrvatskoj. U emisiji Otvoreno (HTV, 2. ožujka 2016.) na temu prijedloga popisa djela za cjelovito čitanje u okviru cjelovite kurikularne reforme su između ostalih sudjelovali gospodin Slobodan Prosperov Novak i moj kolega Tomislav Reškovac. Rasprava u toj emisiji nije bila ni stručna ni civilizirana.
– Tata, moram ti nešto reći – bojažljivo mi je rekla kći jučer na telefon. – Neka djeca mi govore da bacaš bombe i mašeš repom.
Nisam znao kako odgovoriti. Preduhitrila me sama i rekla da su to sve gluposti. Djeca su često mudrija i snažnija od odraslih. U toj emisiji izrečeno je da je cjelovita kurikularna reforma “tempirana bomba” kojoj sam osobno izvukao okidač. Da je bomba donesena iz 1976. godine, upravo one u kojoj sam rođen. Rečeno je također da veselo mašem repom s Tomislavom Karamarkom, da je ovo što nas 500 radimo “leš iz Milanovićeva ormara”. Rečeno je da nastavnici, a to su oni koji su jedini u ovom društvu dokazali da su spremni na promjenu i koji su je iznijeli, ne znaju raditi i nisu kompetentni. Sve to u emisiji o čitanju. O tome treba li Marko Marulić biti na popisu djela za čitanje (ja mislim da treba, ali nisam stručnjak) odlučit će struka. Isto tako kao i o tome treba li taj popis imati obvezni i izborni dio. Struka će odlučiti i što će se učiti iz matematike, vjeronauka i talijanskog jezika. Reforma obrazovanja upravo zato ima nekoliko krugova rasprave, prvo stručnu, pa nakon dorade još javnu. Stručnjaci (uz sveučilišne profesore i znanstvenike to su i nastavnici iz škola, kolikogod to nekome smetalo) imat će višestruke prilike iskazati svoje mišljenje o predloženom. Nadam se argumentirano. Ljudi od riječi trebali bi znati njihovu snagu i moć. Odgovorni ljudi pak znaju da svaka izgovorena uvreda, laž, gruba riječ ruši tisuće onih dobrih i konstruktivnih. Kada u javnosti olako lijepimo etikete poput fašist, ustaša, polusvijet, čovjek s repom, bombaš samoubojica činimo veliku grešku. Ne samo pojedinim osobama i njihovim obiteljima već i cijelom hrvatskom društvu. Gospodinu Prosperovu Novaku želim sve najbolje. Od mene i osoba uključenih u kurikularnu reformu nikada neće čuti nijednu grubu riječ. Ne zato što nije moguće ili opravdano na objede i neistine odgovoriti grubo, već zato što radimo na promjenama u odgoju i obrazovanju.
Promjenama koje se tiču najvrednijeg resursa koji ova zemlja ima, onog ljudskog. Naš rad, u koji su uključeni svi dijelovi hrvatskog društva, pokazuje da su promjene u ovoj zemlji moguće, da je moguće civilizirano i argumentirano razgovarati, da je moguće surađivati i graditi, da je moguće spojiti sve dijelove društva i politike u jednom iskrenom i poštenom cilju – bolje Hrvatske. Ova zemlja i ovo društvo mogu i zaslužuju puno bolje. Nadam se da ćemo svi to i dokazati.
>> Boris Jokić: Ostane li reforma na razini dokumenta, treba je odmah prekinuti
>> Prvašići neće strepiti od jedinica jer ih više neće biti
Gledao sam emisiju Otvoreno na temu tzv. kurikularne reforme i slažem se u potpunosti s onim što je u njoj rekao Slobodan Prosperov Novak. Moje mišljenje o toj "reformi" je ovo: Tzv. kurikularna reforma u izvedbi Jokića najgora je moguća stvar koju je netko pripremio hrvatskom obrazovnom sustavu još od Šuvarove "reforme" koja je ukinula gimnazije i srozala kvalitetu obrazovanja. Riječ je o implementaciji lijevo-liberalne ideologije i njihovog poimanja toga kako bi se trebala obrazovati djeca i što bi trebala učiti. Tj. riječ je s jedne strane o strahovitom daljnjem srozavanju kvalitete i nivoa obrazovanja koji će se djeci pružati u školama, a s druge strane riječ je o "odgoju" za nemoral, promiskuitet i prihvaćanje raznih "prava" (tipa "prava" na pobačaj) kao normalnih i pozitivnih. Riječ je, da se ne zavaravamo, o koracima koji će malo pomalo dovesti do potrebe osnivanja paralelnog, privatnog osnovnog i srednjeg obrazovnog sustava koji će se trebati plaćati, dok će taj uništeni javni ostati za djecu siromašnijih ljudi, Roma, migranata i sl. Upućujem javni apel ministru Šustaru kao i premijeru te obojici potpredsjednika Vlade Karamarku i Petrovu da dobro provjere kakvo je kukavičje jaje Jokić podmetnuo cijelom hrvatskom društvu pod nazivom "kurikularne reforme" i da je odbace u najvećoj mjeri. Zaista, bilo bi tragično da zadnji čavao u lijes hrvatskog obrazovnog sustava zabije upravo Domoljubna koalicija na osnovu programa bivše sdp/hns-ovske Vlade i čovjeka poput Jokića koji na predstavljanju tog programa sam kaže da je najveći problem današnjeg obrazovnog sustava taj što djecu ne uči kako se navlači kondom. Zaustavite to! I pazite koga ćete staviti u novu skupinu koja će raditi na reformi, u njoj nema i ne smije biti mjesta za ljude poput Jokića i Dalibora Sumpora (nomen est omen!) te sličnih lijevo-liberalnih "stručnjaka", obrazovanih na Kinseyevim i Štulhoferovima seksološkim idejama. Za kraj, postavljam pitanje Jovanovićevoj ekipi tj. Jokiću i ostalim autorima ove sramote koju se oni usuđuju nazvati obrazovnim kurikulom: Ako ste već umjesto Marulića odlučili staviti proučavanje "opusa" nekog pjevača, zašto ne Thompsona nego Štulića? Ako ste odlučili da se kao lektira čitaju tekstovi nekog kolumniste, zašto ne Ivkošićevi umjesto Tomićevih? Shvaćate li poantu? Zašto politikantstvo uvodite u obrazovni sustav? Da se ružne rasprave očeva na temu ustaše-partizani prenesu i u školske klupe, među djecu...?