Površni promatrači (a to su oni nesposobni za čitanje između redaka) Springsteena su uvijek smatrali idealnim simbolom neupitnog američkog patriotizma. No, u posljednjih desetak godina Boss se izravnije no ikada dokazao kao autentični rock and roll liberal.
Gorka iskustva
Njegove najbolje pjesme nadahnute su gorkim iskustvima američke svakodnevice, ali su primjenjive u bilo kojem dijelu svijeta; vjerojatno je zato jednako omiljen u rodnom Jerseyu kao u Skandinaviji, Italiji, Španjolskoj ili, primjerice, Irskoj, čijom su glazbom inficirani neki od ključnih dijelova novog albuma “Wrecking Ball”, koji je u Hrvatskoj upravo objavio Menart. Iako njegova društvena agilnost nikada nije dolazila u pitanje, Springsteen se sve do sada nije posvetio projektu koji je u tolikoj mjeri nadahnut trenutkom vremena: u tom smislu, ovo je njegov politički manifest upakiran u šezdesetak minuta očekivano himnične glazbe pune sitnih stilskih obrata.
Ustvari, riječ je više o ekonomskom nego o političkom trenutku – uz iznimku pokoje ljubavne pjesme (izvrsna „You’ve Got It“), svaka od ovih priča ljutita je reakcija na krizu neimaštine u posljedičnoj krizi duha. „Da sam imao pištolj, pronašao bih gadove i ustrijelio ih na licu mjesta“, poručuje rezignirani gubitnik iz tmurnog folk valcera „Jack Of All Trades“.
Naoko ništa nova: Bruce pjevao o ljudima gurnutima na rub društva, no ovdje to čini s više pokretačke energije no ikada.
Poruke eliti
Poruke bankarskoj eliti i korumpiranoj političkoj kremi nedvosmislene su poput same glazbe u kojoj klišejizirani stadionski rock (predvidljiv singl „We Take Care Of Our Own“) , keltski folk, gospel, elektronski loopovi, protestna akustika (na tragu albuma We Shall Overcome) i biblijske aluzije igraju podjednaku ulogu. Nakon optimizma prosječnog izdanja Working On A Dream, Springsteena je ponovo zahvatio pravednički gnjev – a ta uloga rijetko kome pristaje bolje nego njemu.
