Nije uvijek lako shvatiti histeriju koja se stvara oko svakog novog poteza Briana Wilsona - genija koji još nije odsanjao ambicije iz sredine 60-ih: nadmašiti Sgt Peppers i Beatlese, nadmašiti Pet Sounds i samoga sebe, promijeniti lice popularne glazbe jednom i zauvijek No kada je album "Smile" - revoulucionarno djelo Beach Boysa kojim je to kanio učiniti - bio na rubu izlaska, Brian je doživio jedan od svojih nervnih slomova i stvar je arhivirana s aureolom velike i nikad riješene misterije. Trideset sedam godina kasnije, Wilson se iznova pozabavio svojom izgubljenom pop-simfonijom.
Izvorna glazba podvrgnuta je - uz potporu Brianovog trenutnog pratećeg benda - mukotrpnoj rekonstrukciji. Posao je dodatno otežan jer su pjesme po sistemu cut and paste, nerijetko zamišljene kao mozaik dijelova različitih u tempu i melodijskoj strukturi. S druge strane, stihovi Van Dyke Parksa i danas su enigmatični kao i prije tri i pol desetljeća, što je učvrstilo mitski status pjesama poput "Heroes And Villains" ili uistinu briljantne "Surfs Up".
Dijelovi su, dakle, raskošno melodični i inovativni, ali stvari poput blentavo djetinjaste "Vega-Tables" ili kakofonične "Mrs OLeareys Cow" nisu izdržale test vremena. "Smile" vrijedi poslušati, premda će u njemu istinski uživati ponajprije radoznali studenti glazbe, dokoni povijesničari i vojska Beach Boys eksperata koja je napokon dobila priliku začepiti rupu u kolekciji. (D. L.)
