“Grmi negdje nad Likom, i dječak jedan oluju sluša, i kreće u svijet za vidikom, veliko srce, čista duša. Kako uzeti snagu gromu, Prometeju se misao budi, kako pomoći svome domu i svima, svuda gdje su ljudi”, riječi su pjesme Teške industrije posvećene Nikoli Tesli iz sada već davne 1976. Zbog posebnog DVD-a koji 17. studenog dolazi sa specijalom Večernjeg lista “Nikola Tesla – čovjek koji je izumio 20. stoljeće”, Teška industrija osvježila je pjesmu. U novom aranžmanu izvodi ju Goran Karan, a u Tehničkom muzeju za nju su snimili i novi spot dio kojeg su dijelovi animiranog filma “Tajni laboratorij Nikole Tesle” zagrebačkog animatora Brune Razuma kojeg smo 2015. gledali i u selekciji Animafesta.
– Tesla je bio osebujna ličnost kako pojavom tako i radom te načinom prezentiranja istog, častoljubiv, mističan, “Sheldon” s pokrićem prošlog stoljeća. Ako u obzir uzmemo kontekst vremena u kojem je djelovao, priče oko Tesle zvuče poput mitova i legendi – obrazlaže Razum razumske razloge koji su ga ponukali da snimi film. No osim razuma, okidač za ideju da ovjekovječi genija bila je i jedna teorija zavjere, iako je gotovo sigurno plod mašte nekog zanesenjaka Teslom.
Misteriozni požar
– Ovako to ide; pod misterioznim okolnostima 1895. godine buknuo je požar u Teslinu laboratoriju, što ga je nepovratno unazadilo. Tesla je po toj teoriji, nakon toga osnovao “tajni” laboratorij, u kojem je razvijao “prave stvari”. Mora da je imao i stroj za teleportaciju, budući da je kao javna osoba od svjetskog značaja bio praćen od novinara i tajnih službi, a laboratorij još nije otkriven. Ili možda je? – smije se Razum pa na pitanje misli li da se donedavno u Hrvatskoj Teslinu imenu davalo premalo pozornosti, nastavlja:
– Scenarij za film napisao sam prije 15-ak godina, Tesla je u to vrijeme bio poprilično marginaliziran. Danas je situacija potpuno drukčija. U Hrvatskoj, kao i u svijetu zadnjih godina Tesla je postao brend; rade se auti, snimaju se filmovi, animirani serijali, otvaraju kafići, izložbe, kazališne predstave, Hrvati i Srbi se svađaju čiji je... Često je sve to na vrlo površnoj razini, Tesla je, nažalost, postao roba, a svi bi nešto ušićarili. To mene ne amnestira, jer sam i sam dio te priče, ali iz današnje perspektive moram priznati da mi je to svojevrsni uteg.
Sam film nastajao je dugo... četiri godine, od čega samo dvije rada na scenografiji.
– Zaista je nastajao dugo, što zbog potkapacitiranosti, radilo nas je samo dvoje, Damir Šuša i moja malenkost, a što zbog neznanja... naime, mi smo stvari otkrivali, sve je bilo pokušaj-pogreška... na internetu još nije bilo tutorijala tipa “how to”, kao danas... Tu su i financijski razlozi zbog kojih sam trebao s vremena na vrijeme raditi neke druge stvari. Izrada same scenografije i lutaka trajala je nešto manje od dvije godine, snimanje još toliko. Tehnika je stop animacija, što znači da je za svaku sekundu trebalo snimiti 25 sličica, a za svaku sličicu pomaknuti, animirati, lutku ili scenografiju, kako bi se u finalnom sklopu dobio dojam pokreta. To je mukotrpan i često frustrirajući proces, ali zadovoljstvo je veliko – kaže.
Nakon što je 2004. diplomirao na ALU, dugo je čekao do prvog filma. Prvo je počeo raditi komercijalne projekte, muzičke spotove, reklame, festivalske špice. Trebalo mu je vremena da se odluči za autorski rad jer išao je, priznaje, linijom manjeg otpora. Danas je uspio pomiriti ta dva svijeta.
– Upravo radim novi autorski film “Hvatač snova”, unutar Zagreb filma. Ekipa je proširena, tu je i dalje moja desna ruka Damir Šuša, a svoj obol za sad su dali i Antonija Begušić, Lea Kralj Jager te Krešimir Pernek. Malo je ozbiljnije tematike, a završetak je predviđen za kraj 2018. – otkriva.
Živjeti od umjetnosti
– Kod nas se od umjetnosti općenito teško živi. Animacija je u maloj prednosti jer ima i svoju komercijalnu primjenu, često je to čista “bauštela”, ali pruža mogućnost pristojnog života. Ako se autor-animator odluči za isključivo autorski rad, hmmm – kaže. Ako stavimo na stranu financijske prilike, kreacija je ipak tu. U Hrvatskoj se događa ogroman kvalitativni animacijski i ilustratorski, pa čak i stripovski bum.
– Stvarno je primjetan kvalitativni pomak zadnjih godina, čemu svjedoče brojne nagrade i sudjelovanja na festivalima prve i druge kategorije. Razloga je više; tu je dostupnost informacija putem interneta, zatim dostupnost hardvera i softvera što je uvelike pojednostavilo proces izrade. Što se Hrvatske tiče, nakon godina nazadovanja i stagnacije i kolektivne depresije nakon rata, dogodio se studij animacije pri Akademiji likovnih umjetnosti i kritična masa mladih ljudi i energije. Ima sve više posla vezano uz animaciju – kako autorsku tako i primijenjenu – događaju se neke uspješne koprodukcije i gotovo nijedan animator ne sjedi besposlen, ali honoriranje je jedna druga priča. Što se inozemstva tiče, imao sam upita, ali nisam radio, prvenstveno zbog birokracije i poreznih davanja koji u slučaju autorskog ugovora idu ruku pod ruku.
Smiješno,čovjeku kojem su dva puta minirali spomenik i zapalili rodnu kuću ti isti neandrtalci žele odati počast i slavu,patetično