Na kraju premijere Rossinijeve “Žene s jezera” pjevači su u petak u zagrebačkom HNK na pozornicu izlazili uobičajenim redom, od lijepih statistica do Nian Wang, kineske pjevačice koja je briljirala u glavnoj ulozi Elene.
Najzaslužniji za spektakl
Prije nje zasluženim su ovacijama ispraćena dvojica senzacionalnih koloraturnih tenora György Hanczár i Antonio Garés u ulogama kralja Giacoma V prerušenog u Uberta, odnosno Rodriga, te domaći solisti: Dalibor Hanzalek kao impresivni Duglas od Angusa, Iva Krušić kao nježna Albina, Ivo Gamulin kao komični Serano te Nikša Radovanović u ulozi dvorjanina Bertrama. Ipak, posljednji se publici poklonio Max Emanuel Cenčić, pokupivši najviše oduševljenih ovacija. Kontratenor svjetskoga glasa koji je posljednji put u nekom scenskom uprizorenju opere na zagrebačkoj pozornici sudjelovao još kao dječak, nije ukrao, nego pošteno zaradio svoju slavu, ne samo kao izvrstan pjevač, što je pokazao u ulozi Elenina ljubljenog Malcolma, nego i kao najzaslužnija osoba za spektakl postavljen na scenu HNK u koprodukciji s Operom iz Lausanne.
Nakon niza vlastitih produkcija kojima osvaja svjetske pozornice i diskografske nagrade, Cenčić je bio spiritus movens i ove koju je napokon donio i u svoj rodni grad, a s kojom će zagrebačka Opera 24. svibnja gostovati u Wiesbadenu.
Vizualno atraktivnu i na nekoliko razina razigranu scenu, uključujući i videoprojekcije u pozadini, Cenčić je kreirao s kompetentnim suradnicima Brunom de Lavenèreom (scenografija i kostimi), Davidom Debrinayom (svjetlo) i Étienneom Guilom (video). Cenčiću imamo zahvaliti odabir mladih pjevača pred kojima je sjajna budućnost, kao i angažman njegova dugogodišnjeg suradnika, grčkog maestra Georgea Petroua pod čijim je vodstvom s rosinijevskom lakoćom, ali i nadasve zahtjevnom virtuoznošću propjevao i čitav Orkestar HNK, skupa sa Zborom. Psihoanaliza, humor, romantika i erotika... sve je to Cenčić vrlo pametno iščitao iz partiture i predočio kao inteligentnu, do minucioznih detalja višeslojno razrađenu cjelinu s predivnim finalom kao genijalnom poantom redateljske ideje o snu u koji je glavna junakinja odlutala čitajući predložak Waltera Scotta kojim je nadahnuta opera.
Satira uz snop novčanica
Tome treba dodati i žestoku satiru izvedenu iz lika patriotskog manekena Rodriga, kojeg je u suludo virtuoznim arijama iskarikirao sam Rossini. Ne baš tim riječima, ali u istoj maniri taj ljepotan pjeva “u boj, u boj” dok umjesto mačem vitla snopom novčanica na “bojištu” kockarnice bordela. Sjajna predstava do kraja mjeseca igra još pet puta. Ne propustite!
