Premda okosnicu njegova hiperaktivna krstarenja scenom indie rocka čini
opus ostvaren s bendom Bright Eyes, s kojim je ostvario najveću
popularnost, zagrebačka je publika Conora Obersta ipak upoznala kao
kantautora kojemu je glavna preokupacija novooformljeni prateći Mystic
Valley Band te vrlo dobar album naslovljen jednostavno “Conor Oberst”.
Snimio: Danijel Lijović
Koncert je poprilično kasnio, a kada se oko 700 obožavatelja napokon
smjestilo u Pauk, dočekala ih je uobičajena sparina, ali i improviziran
session u kojemu su članovi benda u pojedinačnim ulogama, svaki s
dvije pjesme, zagrijali publiku.
Svoj “dio” Oberst je otpočeo impresivnom izvedbom izvrsne “First Day of
My Life”, s ponajboljeg albuma grupe Bright Eyes “I’m Wide Awake, It’s
Morning”. No, nekadašnje “čudo od djeteta” iz Nebraske, indie-osobenjak
s etiketom “novoga Dylana” koji je već ravnopravno dijelio pozornicu sa
Springsteenom i R.E.M.-om, nije došao prodavati staru slavu, nego
predstaviti novo izdanje.
Set-lista stoga je bila fokusirana na pjesme s istoimenog svježeg
albuma, čija je ključna stvar “Moab” otvorila glavni dio nastupa.
Njezin stih “there’s nothing that the road cannot heal” nije “bez
vraga”: Oberst i njegova peteročlana ekipa doista uživaju gore na
sceni, sviraju s maksimalnim emocionalnim intenzitetom, premda lišeni
potrebe za perfekcionizmom.
Boemska razbarušenost podrazumijeva i šarmantne pogreške, puknutu žicu
na gitari i pokoji promašen ton, ali stvari poput “Sausalito”, “Souled
Out!!!” ili frenetične “I Don’t Wanna Die (In the Hospital Bed)”
pokazuju da je 28-godišnji Conor u naponu izvođačke i autorske snage.
S bisom koji je uključivao zimzelene standarde kalibra “Corrina,
Corrina” i “Everybody’s Talkin” (temu iz “Ponoćnoga kauboja”) taj je
dojam u ponedjeljak navečer mogao biti samo dodatno zapečaćen.
