Mislim da je film oruđe kojim istražujemo naše sjene. Svojedobno je to izjavio kanadski filmaš Denis Villeneuve. A jednom drugom prilikom dodao je i ovo: "U kontradikciji i paradoksu možeš pronaći istinu." Ako dovoljno pozorno gledate njegove filmove, vidjet ćete da su baš to – sjene, kontradikcija i istina – motivi kojima se najčešće bavi, bez obzira radi li se o krimiću ("Zatočene"), akcijskom ("Sicario") ili znanstveno-fantastičnom filmu ("Dolazak", "Dina"). Villeneuve je rođen 3. listopada 1967. godine u Trois-Rivieresu, gradu u kanadskoj pokrajini Quebec. Počeo je studirati prirodne znanosti i nije bio loš, ali to ga nije previše zanimalo te se vrlo brzo prebacio na film. Njegov kratki film osvojio je nagradu na natječaju za mlade filmaše 1991. godine te je dobio priliku režirati videospotove. Dugometražnom prvijencu, za koji je sam napisao i scenarij, dao je čudno ime "32. kolovoza na Zemlji" (1998.). Priča o manekenki koja nakon teške prometne nesreće pošto poto želi zatrudnjeti, a njezin izabranik pristaje pod uvjetom da to obave u pustinji, nije baš naišla na dobar odjek publike i kritike. Drugi film "Vrtlog" (2000.) nije imao čudno ime, no jest čudnog pripovjedača: priču o nesretnoj vlasnici butika koja se umalo utopila priča riba koja čeka da joj čovjek odreže glavu.
Nakon mlakog prijema oba filma Villeneuve je pao u neku vrstu krize. Uzeo je višegodišnji predah. Nekako u to vrijeme rodila mu se kći Salome te je otišao na dosta dulji roditeljski dopust. Samom sebi obećao je da će se vratiti tek kad bude imao film kojim će se ponositi. Imao je puno vremena za razmišljanje, lako je moguće da je zaključio kako su njegovi izvorni scenariji najslabija karika ranih filmova. Sve do danas drži se tog načela – ili piše scenarij po već poznatoj priči ili režira priče drugih scenarista. Vratio se filmom "Politehnika" (2009.), dramatizacijom masakra na montrealskom Sveučilištu 1989. tijekom kojeg je mizogini ubojica samo htio ubiti što više studentica. Filmom se mogao ponositi, a ponosili su se i Kanađani, koji su filmu dali devet nacionalnih filmskih nagrada (od 11 nominacija). No to je bio tek uvod u, po sudu mnogih, njegov najbolji film do danas.
Jedne večeri 2004. godine sa suprugom je u kazalište otišao pogledati nagrađivanu predstavu jordanskog autora Wajdija Mouawada. Tri i pol sata dugačka predstava u kojoj se jako puno priča ozbiljno se dojmila redatelja. Znao je da mora snimiti film po toj drami. Više od pet godina pripremao je film "Incendies" (2010., u doslovnom prijevodu "Požari", no u nas je prikazivan pod nazivom "Naša majka"). Kad bi posao zapeo, dva-tri mjeseca radio je na "Politehnici", potom bi se opet vratio "Našoj majci". Konačni proizvod bio je zadivljujući, opet je pokorio nacionalnu konkurenciju osvojivši osam od deset nominacija za Kanadsku filmsku nagradu. Blizancima Jeanne (Melissa Desormeaux-Poulin) i Simonu (Maxim Gaudette) pročitana je oporuka njihove majke iz koje shvate da o svojoj majci i njezinu životu prije Kanade ne znaju gotovo ništa. Majka ih je oporučno zadužila da pronađu oca i brata te da svakom uruče majčino pismo. Istražujući majčinu prošlost otkrivaju da je majka odrastala u vrijeme neimenovanog vjerskog sukoba na Bliskom istoku. Zbog rata izgubila je ljubav svog života, a oduzeli su joj tek rođeno dijete koje nikad nije uspjela pronaći. Paradoksalna istina koju će blizanci iz sjene izvući i zaboravu otrgnuti više je nego šokantna i modernoj priči o užasno okrutnom vjerskom sukobu daje edipovsku notu antičke tragedije.
Kritičari širom svijeta obasipali su film hvalospjevima. Mnogi su se složili da se radi o istinskom remek-djelu 21. stoljeća. Uz režiju i scenarij najviše pohvala dobila je belgijska glumica Lubna Azabal u ulozi nesretne majke. Film je bio nominiran za Oscar za najbolji film izvan engleskog govornog područja, no to je uglavnom bilo sve. Osim u listi najboljih filmova godine New York Timesa, u ostalim top listama godine uglavnom su ga zaobilazili (npr. kad su u britanskom listu Sight & Sound tražili stotinjak filmaša i kritičara da izdvoje svoje favorite godine, baš nitko nije "Našu majku" stavio na svoju listu). Oscar je dobio danski film "U boljem svijetu" Susanne Bier. Danski film problematizira donekle slične teme kao i "Naša majka", no iz današnje perspektive jasno je da je Villeneuveov film puno snažniji i izravniji – i prilično je vjerojatno da baš zbog toga nije dobio Oscar. Villeneuve, naime, ne bježi od vrlo eksplicitnog prikaza nasilja u svojim filmovima. Primjerice, u filmu jasno vidimo hladnokrvno ubojstvo djevojčice koja je kriva samo zato što je drukčije vjere, a to je tek djelić grozota koje će se otkriti do kraja filma. Villeneuve se inače užasava nasilja, a tvrdi da kad prikazuje nasilje u filmu, to radi isključivo zato da pokaže snagu i utjecaj nasilnog čina na žrtvu. A u "Našoj majci" posljedice nasilja uistinu su jezive. Takva brutalna izravnost u ono vrijeme bila je previše za glasače Američke filmske akademije. Svi su bili svjesni da se radi o izuzetnom filmu, no jedno je hvaliti film u kritikama, a nešto sasvim drugo dati mu najprestižniju filmsku nagradu.
Danas je ipak percepcija tog filma malo drukčija. U svjetlu izraelsko-palestinskog sukoba "Našu majku" lakše je pojmiti i prihvatiti kao jedan od najvećih i najvažnijih filmova ovog stoljeća, tim više jer uza sve prikazane strahote film nedvosmisleno naglašava nezamjenjivu važnost oprosta. Za razliku od mnogih drugih filmova koji trenutačno steknu naklonost publike, Villeneuveov je šokantan film vrlo polako gradio svoju reputaciju izvan kruga filmskih profesionalaca. U vrijeme kad se pojavio, dobio je iznadprosječne ocjene na poznatom filmskom portalu IMDb, no nedovoljno da bi uspio ući na listu 250 najboljih filmova svijeta. S vremenom je, možda zbog uspjeha kasnijih Villeneuveovih filmova, a možda zbog usmene predaje, "Našu majku" gledalo sve više ljudi i ocjene su bile sve bolje. Tek dvije-tri godine nakon prvog prikazivanja film je uspio ući na listu najboljih. Do danas je oduševljenje gledatelja poguralo film na 108. mjesto IMDb-ove liste, a Villeneuve na toj listi ima još jedan film, "Zatočene" (2013.), na 160. mjestu (i taj film je polako stjecao naklonost publike jer je netom nakon pojavljivanja bio tek 234. na listi).
"Naša majka" definirala je popis tema koje najviše zanimaju kanadskog filmaša i koje varira iz filma u film. To su potraga za nekom osobom ili odgovorima, pronalaženje vlastitog mjesta u svijetu te borba za očuvanje ili pronalaženje obitelji. U "Zatočenima" otac (Hugh Jackman) traga za nestalom kćeri, u prvom dijelu "Dine" (2021.) Paul Atreides (Timothee Chalamet) nije siguran kome bi trebao pripadati kad mora otići na udaljen i negostoljubiv planet. "Neprijatelj" (2013.) istražuje višestruke identitete te utjecaj prošlosti na naše živote, a Villeneuve kaže da je užasnut kako nas prošlost sputava i onemogućava da kontroliramo vlastite postupke, što je tema koja se provlači i kroz "Našu majku". Lingvistica (Amy Adams) mora u filmu "Dolazak" (2016.) dešifrirati tajanstveni jezik izvanzemaljaca koji su se mirno spustili na Zemlju, ali u toj će potrazi saznati i neugodne istine o svojoj i budućnosti svog djeteta. Slično se događa i replikantu K (Ryan Gosling), koji dobiva zadatak da pronađe Deckarda (Harrison Ford) u nastavku kultnog filma Ridleya Scotta "Blade Runner 2049" (2017.). Tragajući za Deckardom, K će otkriti puno toga o sebi, ljubavi i humanosti te će se gledatelju na kraju filma nametnuti neugodan zaključak da je u replikantu K više čovječnosti nego u bilo kojem ljudskom liku. I za taj film lako je zaključiti da je bio ispred svog vremena, jer danas poprima sasvim nove konotacije s obzirom na strelovit napredak umjetne inteligencije (ali još uvijek nema dovoljno visoku ocjenu da uđe na IMDb-ovu listu).
Kad govori o svojim uzorima, Villeneuve najčešće ističe Bergmana, Spielberga, Truffauta, Godarda i Kubricka, čiji film "2001: Odiseja u svemiru" smatra najboljim filmom svih vremena. Od suvremenih redatelja ističe Yorgosa Lanthimosa te naročito Christophera Nolana, o čijim filmovima ima samo riječi hvale (jedan je od rijetkih, ako ne i jedini, koji je čak i Nolanov "Tenet" proglasio remek-djelom). Odmalena je pasionirano čitao znanstveno-fantastične stripove, što se kasnije protegnulo i na druge medije, a kad je postao poznat i uspješan, nakon niza realističnih filmova poželio je odmak i snimio "Dolazak", prema višestruko nagrađivanoj priči Teda Chianga "Priča tvog života". Villeneuve je za režiju tog filma dobio svoju prvu nominaciju za Oscar, a film je ukupno imao čak osam nominacija (samo je "La La Land" imao više, čak 14 nominacija). Na kraju, "Dolazak" je dobio samo Oscar za montažu zvučnih efekata, no to je Villeneuveu omogućilo da bira projekte koje želi snimiti. Njegov sljedeći film bio je "Blade Runner 2049". Strastveni fanovi Scottova izvornika imali su dosta primjedbi na nastavak (jedna od češćih bila je činjenica da se Harrison Ford pojavljuje prekasno u filmu), no kao i neki drugi filmovi kanadskog filmaša, i ovaj jako dobro podnosi test vremena.
I onda se prihvatio snimanja nove verzije "Dine", glasovitog romana Franka Herberta. Herbertov roman ekranizirao je 1984. David Lynch, s tom verzijom gotovo nitko nije bio zadovoljan, film je pokušao snimiti i Alejandro Jodorowsky, no za njegove bajkovite vizije prije četrdesetak godina nije bilo ni novca ni tehnologije. SciFi Channel 2000. po romanu je snimio trodijelnu TV seriju, a tri godine kasnije i nastavak prema motivima romana "Djeca Dine". Televizijska produkcija imala je prednost jer je mogla preglednije i detaljnije prikazati radnju, no financijska i tehnološka ograničenja bila su minus koji je mnogima pokvario ukupan dojam o serijalu. Villeneuve je ispravno zaključio da postoji prostor za još jednu spektakularnu ekranizaciju priče o pješčanom planetu, ali samo ako očuva integritet romana. Stoga je odlučio priču ekranizirati u dva dijela. Prvi dio pripremao je gotovo četiri godine, no trud se isplatio. Za režiju i scenarij Villeneuve je dobio svoju drugu i treću nominaciju za Oscar, a ukupno je film dobio šest Oscara od deset nominacija. Kritika je ovacijama ispratila film, a fanovi Herbertova izvornika napokon su bili zadovoljni prikazanom verzijom.
Drugi dio "Dine" odnedavno možete gledati u kinima. Film je svjetsku premijeru imao u Londonu 15. veljače. Na portalu Rotten Tomatoes film ima 97% pozitivnih kritika, a Metacritic je s drukčijim načinom izračuna filmu dodijelio 80 od mogućih 100 bodova. Film je sniman u ljeto i jesen 2022. godine u Italiji, Mađarskoj i Ujedinjenim Arapskim Emiratima. U svjetska kina trebao je stići 17. studenog prošle godine, no taj je datum morao biti odgođen zbog štrajka hollywoodskih glumaca i scenarista. Da je film prikazan lani, ovogodišnje liste nominacija za Oscar izgledale bi sasvim drukčije. Nema nikakve sumnje da bi film bio veliki favorit za nagrade jer oni koji su film vidjeli na premijeri opisuju ga superlativima, a drugi dio ima i na Rotten Tomatoesu i na Metacriticu bolju ocjenu od prvoga. Proljetni datum prikazivanja filmu vjerojatno umanjuje šanse za osvajanje Oscara za film dogodine, no Villeneuve bi za režiju filma lako mogao dobiti svoju četvrtu nominaciju.
Oscari ili ne, producenti su toliko sigurni u uspjeh filma da je već najavljen treći dio, koji bi se trebao snimati prema knjizi "Mesija Dine". Ciklus o Dini obuhvaća dvadesetak romana (kad je Frank Herbert 1986. umro, serijal su nastavili pisati njegov sin Brian i Kevin Anderson), ima puno poklonika te nema sumnje da Villeneuve može do kraja života snimati filmove o Dini ako to želi, no on ima i puno drugih planova. Poput njegovih uzora Kubricka i Scotta, Villeneuve želi snimati i povijesne i filmove o budućnosti. Trebao bi režirati povijesnu dramu "Kleopatra". Producentska kuća Sony budući je film opisala kao svoj "Zameo ih vjetar", a sve ostale informacije o projektu najstrože su čuvana tajna. Villeneuve radi i na adaptaciji još jedne od najvažnijih knjiga zlatnog doba SF-a, romana "Sastanak s Ramom" Arthura Clarkea. Nakon "Odiseje" nagađalo se da će i ostali Clarkeovi romani doći na red za ekranizaciju, no tehnologija sve dosad naprosto nije bila dorasla fascinantnim Clarkeovim vizijama. Ako uspije zadržati visoke standarde postavljene u "Dini", i "Rama" će biti još jedan veličanstven SF film za odrasle u kojem će Denis Villeneuve opet, kroz paradokse i među sjenama, pronaći istinu.
