Hrvatski kralj funka – dovoljno je izgovoriti ove tri riječi kako bi svi znali da pričamo o Dini Dvorniku, nikad prežaljenom dežurnom splitskom zločestom dečku koji bi na današnji dan proslavio svoj jubilarni, šezdeseti rođendan. No, spletom okolnosti, prije 16 godina, nedugo nakon njegova rođendana, izgubili smo predvodnika plesnoga glazbenog žanra specifičnog po basu i ritmu, čiji je najveći predstavnik bio jedan od Dininih najvećih uzora, James Brown.
Odakle početi kada je riječ o Dini? S obzirom na status njegova oca, uspješnoga glumca Borisa Dvornika, od ranog je djetinjstva upoznat s kamerama, a s ocem i starijim bratom Deanom već je kao žgoljavi dječačić, s nepunih deset godina, glumio u seriji “Naše malo misto”. Zbog njegovih tankih nožica koje su se nazirale ispod visoko podignutih hlača tada su ga nazivali “fakir”, rekla je jednom prilikom njegova majka Diana, ali Dinu filmski svijet nije pretjerano zanimao – on je za njega bio “nehuman i dosadan”.
Želja za bavljenjem glazbom, doduše, u Dini i njegovu bratu Deanu navodno se rodila upravo na filmskom setu, na snimanju serije “Naše malo misto”, a treba spomenuti i Dinina djeda, Ivana Dvornika, koji je dječacima kupovao instrumente te ih poticao na bavljenje glazbom od najranije dobi. Zvukovi funka uvukli su braću Dvornik na hrvatsku scenu 1981., kada su osnovali bend Kineski zid. Zgrada koju su Splićani neposredno nakon gradnje prozvali Kineskim zidom te u kojoj je obitelj Dvornik živjela inspirirala je naziv benda, a Dean i Dino 1983. godine izdali su album “Kineski zid” – prvi funk album u bivšoj državi. Iako nije privukao pozornost publike, itekako je upoznao glazbeni svijet s dvojicom braće, koja su se ipak rastala na svojim notama popločenim putevima. Dean je otišao u Chicago, dok se Dino sam upustio u stvaranje glazbe, koju nekoliko godina glazbene kuće nisu prepoznavale, ali izvedbom pjesme “Tebi pripadam” na Zagrebačkom festivalu 1988. osvojio je nagradu za najbolje novo glazbeno ime te nagradu stručnog žirija.
Godinu dana poslije Dino izdaje svoj prvi album, naziva “Dino Dvornik”, koji se prodao u čak 750 tisuća primjeraka s dobro poznatim “Ti si mi u mislima” i “Zašto praviš slona od mene”, koji i danas vladaju plesnim podijima. Nakon izlaska albuma 1989. trebao je krenuti na turneju, ali to nije bilo moguće zbog Domovinskog rata. Te godine vjenčao se s voljenom Danijelom, koju je upoznao na tulumu te koja ga je uvijek podržavala u njegovoj glazbenoj karijeri.
Autentičnost i ekscentričnost Dininih pjesama i nastupa popularizirali su kralja funka u Hrvata, a još jedna velika godina za njega bila je 1990. – izdao je album “Kreativni nered”, postao konkurencija Oliveru Mandiću i domaći čovjek čija se glazba vrti u klubovima, a na svijet je došla i mala Ella, koja je ime dobila po pjesmi “Ella E” jer su je neposredno prije njezina rođenja Dino i Neno Belan snimili u studiju. Na isti taj dan, 23. prosinca 1990., Dino je imao svoj prvi veliki koncert u Domu sportova, no turneju ponovno zaustavlja politička situacija u državi, a Dino tada počinje imati i probleme s drogama.
Techno štih i nove suradnje s imenima poput Josipe Lisac, Gibonnija, koji mu je i prije pisao tekstove, te Davora Gopca, njegova velikog prijatelja, donio je treći studijski album “Priroda i društvo”, a svoj je prvi Porin Dino dobio 1995. za hit godine “Afrika”. Do kraja života imao je četiri kipića ove prestižne nagrade hrvatske glazbe, a posthumno mu ih je dodijeljeno još osam, među kojima je i onaj za životno djelo te četiri Porina za “Pandorinu kutiju”.
Stvaranje glazbe očito nije bilo sve što ga je zanimalo, pa je sa suprugom Danijelom otvorio klub “Libido” (danas “Praćka”) u Zagrebu, koji nije potrajao dulje od nekoliko mjeseci zbog žalbi susjeda na buku. S obzirom na zatvaranje kluba, koji je trebao postati zagrebačka verzija splitskoga “Shakespearea”, najatraktivnije diskoteke na području bivše Jugoslavije tijekom osamdesetih, Dino je počeo pisati tekstove drugim glazbenicima, a 1997. izdaje album “Enfant terrible” – posljednji album s hitovima izuzevši kompilaciju za deset godina samostalne karijere, “Vidi ove pisme” (1998.) te posthumno objavljenu “Pandorinu kutiju” (2008.).
Godine 2006. Hrvati su, po uzoru na “Osbourneove”, dobili vlastitu verziju britanske serije – “Dvornikove” – koja je prikazivala život jedne zagrebačke obitelji s poznatim ocem, suprugom i menadžericom te tada buntovnom tinejdžericom, a danas velikom influencericom Ellom. Dvije godine poslije, 2008., u ožujku, preminuo je Dinin otac i velika ličnost hrvatske kinematografije Boris Dvornik, a Dino je nakon šest godina bez objave albuma najavio “Pandorinu kutiju”, koju, nažalost, nije uspio završiti. Dino Dvornik preminuo je u snu u svom stanu u Zagrebu, nepunih šest mjeseci nakon svog oca, od kombinacije analgetika, antidepresiva te tableta za smirenje, a “Pandorinu kutiju” završili su i objavili njegovi prijatelji i suradnici iste godine.
Sedam studijskih albuma te album sa Songkillersima iz 1995. “Live in München”, koji je proglašen jednim od najboljih live albuma hrvatske diskografije, proizašli su iz Dinine samostalne karijere duge dva desetljeća, ali trag koji je ostavio u hrvatskoj glazbi, ali i glazbi bivše države, definitivno je promijenio percepciju funka na ovim prostorima. Počevši od Kineskog zida, prvog benda ovdje koji je svoj zvuk opisao kao funk, Dino je postao najprepoznatljivija osoba tog žanra, pa nije ni čudno što ga neki, osim kraljem funka, nazivaju i tatom funka u Hrvata.
Bio je vrlo osebujna osoba istančana ukusa i bez dlake na jeziku, a iako je kao mali paradirao pred kamerama, odabrao je put glazbe, koji je za njega bio i jedini. Svoj vrlo prepoznatljiv glas spojio je s pokretima koji su i one koji su ga gledali tjerali na gibanje, a njegovi uzvici i pričanje viceva na koncertima dodatno su zahuktali atmosferu koncertnih prostora. Ritam je bilo ono nešto što ga je držalo na životu jer “Ti si mi u mislima” govori upravo o njemu – ritmu koji ne prestaje, ritmu koji ostaje u mislima, žilama i grudima.
Dino Dvornik bio je poznat i po svojim izjavama i mudrostima, a nerijetko ih i danas njegova supruga Danijela dijeli na društvenim mrežama, pa smo tako dobili misao koja savršeno opisuje život jednoga od najvećih glazbenika naše scene, a koju je sam izgovorio: “Bolje živit’ malo, al’ k’o kralj nego puno ka ovca.”
