Odavno je poznato da televizija može biti jako opasna za gledatelje jer ih može pretvoriti u beskorisne trutove, izokrenuti im kriterije i nametnuti im neku paralelnu realnost kao dominantnu. Taj već posve dovoljno rašireni stav zastupa i švedski dokumentarac “Videokracija” Erika Gandinija, koji se ovih dana vrti na Zagreb Doxu.
Dominantno oružje
Otkako se svukla prva žena na televiziskoj postaji Silvija Berlusconija pokrenuta je blještava lavina koja je posve izmijenila izgled televizije (osobito u dijelovima Europe gdje se glamourozni showovi s razgolićenim dugonogim jepoticama smatraju idealom zabave), ali ne samo televizije nego društva u cjelini.
Televizija je postala dominantno oružje za oblikovanje javnosti, njegovih ciljeva i potreba, zahvaljući kojemu je Berlusconi od TV-magnata , prinicipom kojim je dizao gledanost vlastitih showova, postao premijer Italije.
Biti lijepe i bez riječi
Osim što raslojava mehanizme funkcioniranja talijanskih TV-postaja (od toga tri nacionalne) u Berlusconijevu vlasništvu, dokumentarac prikazuje tri sudbine; tragičnog mehaničara koji ujedinjavanjem karate vještina i pjevanja tragikomično pokušava postati zvijezda, potom Berlusconijeva glavnog agenta za talente, koji je tretiran poput pravog božanstva, i ambicioznog bonvivana Fabrizia Corone, bivšeg muža Nine Morić, koji ucjenjujući slavne paparazzo fotografijama i bahatim gardom pokušava izboriti svoju slavu i bogatstvo.
Tu je i niz djevojaka kojima je cilj postati "veline", djevojke koje su samo lijepe i najstrože im je zabranjeno išta govoriti. Zanimljiv i zabavan, opet tragičan film, pokazuje kako se život može protratiti u pokušajima hvatanja slave ili braka s nogometašima.
