Dosadno mu je, jako mu je dosadno, svega se već naužio ocvali princ Orlofsky “raskošna” ukusa koji ne zna što bi s novcem (Ervin Baučić), sve dok ne nanjuši zabavu prerušavanja, spletki i licemjerja na razuzdanom, šampanjcem obilato zalivenom plesu na koji je u svoju palaču pozvao sve uglednike visokog društva ili one koji se barem takvima čine.
Kazalište Komedija – već tradicionalno uz Novu godinu na bečki način povezano uz neodoljivu operetu “Šišimiš” Johanna Straussa ml., jedno od vrhunskih djela svoga žanra – premijerno je preksinoć predstavilo njezino novo izdanje u režiji Damira Lončara i pod dirigentskim vodstvom Veselka Barešića.
Nova je produkcija, svjesna ograničenja prostora male scene Komedije, izbjegla oponašanje bečkih salona otprije sto godina, i smjestila ih u (novo) – pedesete godine – obitavališta skorojevića i neizbježni kič “starog” plemstva (scena i kostimi Ivo Knezović i Doris Kristić) koje obožava balet i male balerine (Dinko Bogdanić).
U doba dostupnosti svih mogućih snimki “Šišmiša” u čijim su se virtuoznim pjevačkim ulogama našla i legendarna imena glazbene scene i ponajbolji orkestri, Komedija je našla svoju mjeru pošteno pripremljene i odrađene predstave. Ona s jednakom mjerom vedrine angažira svoje protagoniste kao i gledatelja koji u stereotipovima – raspjevanog Talijana (Tvrtko Stipić), koketne sobarice Adele (Sandra Bagarić), koja vješto drži gazde pod kontrolom, dobro opremljene plemenitaške gazdarice Rosalinde (Zorica Antonić), kojoj nijedna stara ljubav nije strana, muških poslova zarade, utaje poreza i lake zabave (Hrid Matić, Đani Stipaničev) ili alkoholom i narodskom mudrošću impregniranog zatvorskog čuvara Froscha (Vid Balog) zajedno sa sličnim upraviteljem (Marijan Jurišić) – glatko pronalazi poveznice sa suvremenošću.
Sa starim spletkama u novijem dobu i prihvatljivom glazbeno-plesnom izvedbom, stvorena je predstava kojoj ne nedostaje privlačnosti.
