Ovogodišnje, 39. Dane satire Fadila Hadžića otvara praizvedba predstave "'Ko živ, 'ko mrtav" koja će potom ostati na repertoaru kazališta Kerempuh. O kakvoj je predstavi riječ?
– Dani satire Fadila Hadžića 5. lipnja otvorit će se 39. put i održat će se svečana premijera predstave "'Ko živ, 'ko mrtav" u režiji Dine Mustafića i dramaturgiji Željke Udovičić. U toj se premijeri ujedno praizvode četiri teksta koja su pisana specijalno za naše kazalište. U njima trojica izvanrednih dramatičara i književnika i beskompromisno i humorno bilježe autentičnu satiru ovog vremena i naših prostora. Riječ je o Mati Matišiću, apsolutnom dragulju hrvatske kulture, te njegovim tekstovima "Ne kopaj po groblju, molim te (Noćna mora)" i "General", zatim o Svetislavu Basari i tekstu "Martovske ide" te Hristu Bojčevu i "Zadušnici". Tekstovi su politički, angažirani, bave se društvenim apsurdima, ljudima i njihovom egzistencijom. Ansambl predstava čine: Nikša Butijer, Filip Detelić, Tarik Filipović, Hrvoje Kečkeš, Borko Perić, Luka Petrušić i Branka Trlin Matula.
Ukupno će se izvesti 13 predstava iz Hrvatske i regije, od čega je čak šest gostovanja.
– Program 39. izdanja definirao je izbornik dr. sc. Darko Lukić. Broj prijavljenih predstava je velik, bilo ih je čak 56, a izabrano je 13 naslova iz Hrvatske i iz svih većih regionalnih centara. Kerempuh će tako ugostiti Teatar Komedija iz Skoplja, Jugoslavensko dramsko pozorište i Atelje 212 iz Beograda, Crnogorsko narodno pozorište iz Podgorice, Mestno gledališče ljubljansko iz Ljubljane te Slovensko narodno gledališče iz Nove Gorice. U tri tjedna moći ćemo gledati najbolja prošlogodišnja ostvarenja iz cijele regije.
Što repertoar govori o manifestaciji koja će iduće godine ući u peto desetljeće?
– Jedna od najvažnijih stavki u razvoju Kerempuha svakako su Dani satire Fadila Hadžića i razvijanje domaćeg dramskog pisma i autorstva. Prošle smo sezone imali sreće postaviti čak dva autorska projekta: "Jazavac u Kerempuhu" Olivera Frljića i "Made in Hrvatska" Anice Tomić i Jelene Kovačić. Iznimno smo ponosni što je izbornik odabrao obje predstave u konkurenciju. Prije dvije godine Dani satire dobili su novo ime, Dani satire Fadila Hadžića, čime su postali trajno posvećeni svom osnivaču i utemeljitelju Satiričkog kazališta Kerempuh. Tijekom svoga razvoja festival je postigao najvišu razinu izvedbenih umjetnosti u nas jer okuplja najprestižnije rezultate jednogodišnjeg truda. Ocjenjivački sud koji proglašava najbolje bio je prvi u državi koji je uz glumca i redatelja postavio u prvi plan i pisca. U programu festivala ove se godine opet radi o djelima autora u rasponu od klasika preko uglednih suvremenih pisaca do autorskih projekata. Zbog toga se i mijenjaju izbornici, kako bi posve različiti pristupi dobili mogućnost provjere kod gledatelja.
Hoćete li nam otkriti naziv i sadržaj 13. predstave koju ste sami odabrali?
– Pa naravno da ću otkriti. To je predstava Glumačke družine Histrion, koja ove godine slavi 40 godina postojanja. Naziv je "U Plavom podrumu" (nogometni kabare), autor je Nino Škrabe, a režirao ju je Želimir Mesarić.
Spomenuli ste da je u Hrvatskoj potrebno napraviti mrežu kazališta budući da svake godine s četiri akademije u državi izlazi velik broj mladih glumaca za koje nema posla.
– Generacije sposobnih i talentiranih mladih ljudi željne su posla i aktivnog kazališnog rada, a prilika za njihovo zapošljavanje alarmantno je premalo. To je ujedno i razlog održavanja naše ovogodišnje velike tribine pod vodstvom Aleksandra Stankovića na temu "Što je grad bez kazališta". Mreža kazališta nije prikladan naziv za ono što bi trebalo napraviti. U svakom slučaju, kazališni život u ovoj zemlji treba pod hitno novi zakonodavno-pravni okvir. Postavlja se pitanje može li mjesto u kojem se ne održava nijedna kazališna predstavu imati status grada? I nadalje, kada bi svaki grad imao mjesečno jednu predstavu, a trenutačno imamo 128 gradova, to bi iznosilo 1563 predstave. I to govorimo o trenutačnoj situaciji jer tu postoji potencijal od još 428 općina. I tko sve te predstave može odigrati? To sigurno ne mogu odraditi sadašnja državna i gradska kazališta, a ni postojeća privatna. Tako dolazimo do zaključka ili do pravnog rješenja. Studentska generacija koje je napravila, uzmimo, ispit "Tartuffe" u Dolenčićevoj klasi, osniva Umjetničku organizaciju te angažira dva producenta koja su također diplomirala na ADU. Počinju igrati predstavu diljem Hrvatske i od toga mogu pristojno živjeti. U protivnom, dobit ćemo svake godine više od 40 diplomiranih glumaca i gotovo isti broj producenata i menadžera u kulturi uz veliko pitanje gdje će se ti ljudi zaposliti.
Kajgod! Preko trideset godina stoluje ovaj aga u centru centra našeg malog velegrada, a sad odjednom viče: Decentealizacija! Isto toliko vremena gazi, gnječi, cijedi statute i postojeće kazališne zakona, a sad hoće nov "pravni okvir". Pa što će mu to,o, kad je on sa svojim kumovima i Oberkumom x-puta ismijavao samu činjenicu da tako nešto kao Zakon o kazalištu uopće postoji? Pa on po tom postojećem zakonu ne bi mogao šefovati u Kerempuhu nijedan dan. O, tempora...