Clint Eastwood se vratio glumi sasvim slučajno. Kad je napola proglasio odlazak u glumačku mirovinu, učinio je to s rezervom, govoreći da se uvijek spreman predomisliti ako se pojavi dovoljno dobra uloga, napisana tako da ga opet domami pred kamere. "Ne znam baš za to o povlačenju. Ponekad naglas razmišljaš pred novinarom, a on onda to zapiše kao čvrstu odluku. Ja samo kažem da sam došao do onih godina kad scenaristi ne pišu baš mnogo dobrih uloga koje bih ja mogao odigrati, a ako se pojavi uloga u kojoj bih uživao – zašto da ne?"
Tako je bilo s "Djevojkom od milijun dolara", koja je predstavljala i njegovu (zadnju? predzadnju?) nominaciju za glumačkog Oscara, a tako je bilo i s najnovijim "Gran Torinom".
Do Eastwoodovog drugog povratka iz mirovine došlo je neobičnim spletom okolnosti. Nick Schenk je početkom devedesetih radio slabo plaćeni posao pakiranja VHS kaseta, a mnoge njegove kolege bile su pripadnici naroda Hmong. Riječ po riječ, i Schenk je doznao za neobičnu sudbinu pripadnika te etničke skupine, brđana koje se može naći u Kini i svim državama Indokine. Hmongi iz Vijetnama su bili saveznici Amerikanaca u Vijetnamskom ratu, ali su nakon ratab prepušteni svojoj sudbini i završili su u zarobljeničkim logorima. Nakon epskih napora da se domognu Sjedinjenih Američkih Država, očekivali su da ih smatraju herojima, a ustanovili su da za njih nitko nije čuo.
Smatrajući da priča o Hmongima zaslužuje biti prikazana na filmu, Schenk je s cimerom svog brata Daveom Johannsonom napisao priču o starcu koji upoznaje Hmonge iz svog susjedstva. Premda su im svi govorili da priču sa starim glavnim likom neće moći prodati u Hollywoodu, oni su uspjeli nakon par godina svoj scenarij preko poznanstava utrpati u ruke Billu Gerberu, producentu u Warner Brosu, koji je krajem 2007. dogovorio sastanak s Clintom Eastwoodom.
Eastwoodu se scenarij svidio, ali nije imao vremena; baš je dovršavao snimanje "Changelinga" s Angelinom Jolie, nakon čega je odmah trebao preći na rad na "Ljudskom faktoru", filmu s Morganom Freemanom kao Nelsonom Mandelom. A onda je najednom snimanje filma o Mandeli pomaknuto za početak 2009., što je Eastwoodu ostavilo rupu u rasporedu taman dovoljnu da snimi film o starcu i Hmongima.
Štoviše, odlučio je ne samo režirati film, nego i sam odglumiti glavnog junaka, Walta Kowalskog. "Polako sam se povlačio iz glume, ali svaki put kad kažem da neću više, netko mi da izvrsnu ulogu," kaže Eastwood. "To se dogodilo s 'Djevojkom...', a to je bilo prije četiri godine. A onda se pojavio i 'Gran Torino', zabavna i izazovna uloga, u jednoj pomalo pomaknutoj priči."
Snimanje je organizirano na brzinu, i odabran je kvart u Detroitu u kojem će se radnja odvijati; Eastwoodu-redatelju i Eastwoodu-glumcu posao je olakšalo to što se radnja događa uglavnom u dvije kuće koje su jedna neposredno pokraj druge. Ono što je malo zakompliciralo pripreme bio je Eastwoodov zahtjev da, kao i u svim njegovim filmovima, uloge glume pripadnici dotične etničke grupe. No, nakon nekoliko audicija među Hmongima, odabrani su glumci u koje je Clint mogao imati povjerenja da će, kao što on običava raditi, bez ikakvih proba dobro odglumiti svoje scene. (Eastwood nikad ne vježba s glumcima, jer mu je bitna spontanost prve izvedbe.)
Bez ikakvog cifranja, iskusni redatelj je – premda je i glumio – uspio cijeli film snimiti u sekvenci (scene su snimane onim redom kojim se događaju) za 33 dana, dva manje od planiranog roka. Nije mu mnogo trebalo da uđe pod kožu svojeg lika, mrgodnog veterana iz Korejskog rata koji ispoljava prilično rasističke stavove: "Mislio sam da je najbolje samo jurnuti naprijed i bez straha izravno napasti taj lik. U ovoj generaciji političke korektnosti kojom smo šopani zadnjih nekoliko desetljeća, vrlo je osvježavajuće vidjeti nekoga tko toliko nema dlake na jeziku," kaže Clint o svojoj kreaciji Walta Kowalskog.
Hoće li Eastwoodu nakon bogate karijere i brojnih sjajnih uloga koje je američka Akademija prije devedesetih uredno odignorirala, Walt Kowalski pored (zasad) dva redateljska, možda donijeti i prvog glumačkog Oscara u karijeri? Vidjet ćemo 22. veljače.
