Iako nije prvi hrvatski časopis za djecu i mlade, Modra lasta zasigurno je onaj najdraži, a u povodu njezina sedamdesetog rođendana u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici otvorena je izložba "Dragi Lastane!". Obilje je to pozamašnog broja prošlih izdanja Modre Laste te tekstova i stripova koji su obilježili ovaj zabavni, ali i edukativni časopis koji i danas kola hodnicima osnovnih škola, a ne smijemo zaboraviti i dokumentarni film "Dragi Lastane!" redateljice Irene Škorić, koji do kraja izložbe, 22. studenoga, možete pogledati u NSK.
Priča o Modroj lasti započinje 1954. godine kada je ime časopisa, koje je u Narodnoj školi Trnjanskoj pokrenuo učitelj Josip Sabolović, bilo Djeca za djecu – bio je to poprilično mali pothvat u kojemu su autori tekstova, ali i čitatelji, bili učenici škole. Kada su u priču ušli odrasli novinari i urednici, ime lista više nije bilo odgovarajuće, a anketom provedenom među čitateljima 1959. odlučeno je kako je najbolji prijedlog Plava lasta. Ipak, plava je lasta postala modra zbog prevelike sličnosti s Plavim vjesnikom, a prvi broj Modre laste izišao je u siječnju 1960. godine.
Možda najdugovječnije pitanje koje se vrzma po glavi brojnih generacija jest "Tko je zapravo Lastan?". Odgovor na to pitanje dala je upravo redateljica Irena Škorić, koja je u svom dokumentarcu otkrila prijašnje Lastane, pa je – riječima bivše urednice Željke Horvat-Vukelje, koja je pod svaku cijenu Lastanov identitet htjela ostaviti nepoznatim – "najbolje čuvana tajna hrvatskog novinarstva" 2013. godine ipak ugledala svjetlo dana.
– Opirala sam se snimanju tog filma koliko god sam mogla, jer je čuvanje ovakve tajne ipak posebna poslastica. Budući da nisam donosila ključne odluke, film je snimljen, no do tada je to bila toliko dobro čuvana tajna da čak ni ljudi najbliži Lastanu, poput supruge i djece, nisu znali tko je taj misteriozni prijatelj školaraca. Kada sam u osamdesetima tek došla u Modru lastu, ni ja nisam znala tko je Lastan, doduše, nisam puno ni ispitivala – kada je nešto tajna, neka ostane tajna – kaže vesela Željka Horvat-Vukelja koja se svojom učiteljskom praksom, iskustvom u pedagoškom radu, kreativnim sposobnostima te blagim umjetničkim aspiracijama savršeno uklopila u uredništvo časopisa gdje je radila do 2015. godine.
Kada govorimo o Lastanu, ponajprije mislimo na rubriku Sastanak s Lastanom koja se pojavila u jesen 1969. na prijedlog Rudija Aljinovića, našeg prvog Lastana, a kasnije je Sastanak podijeljen na četiri rubrike – Među nama, Rezervirano za djevojčice, Ekspres pošta te Iz moje tajne arhive. Iako je Lastanov posao, kako bi njegov identitet ostao nepoznat, zahtijevao pronalazak mirnog mjesta za odgovaranje na pitanja, Aljinovića su, kako kaže u filmu, ipak otkrile susjede iz sela.
– Pisaći stroj, s pismima i mojim rukopisima uvijek je stajao na stolu, a nakon dva sata rada obično bih otišao na plivanje ili u ribolov puštajući ulazna vrata nezaključana. Jednog dana oko podneva iz sela su došle dvije tinejdžerke, kćeri vlasnika kuće, a na stolu su ugledale moja, točnije Lastanova pisma i odgovore. "Već se poznajemo, ali nismo znale da vi radite Lastana", rekle su mi kada sam se vratio sa svoje pauze. Tada sam prvi put bio demaskiran od samih potrošača – rekao je Aljinović koji je deset godina utjelovljavao Lastana, a preminuo je u prosincu 2022. godine.
Nagađanje Lastanova izgleda također je bio neizostavan efekt ove dobro čuvane tajne, pa iako je ilustracija Ivice Bednjanca, koji je do svoje smrti 2011. godine bio glavni stripaš lista, prikazivala Lastana kao mladog dječaka s pjegicama, brojni su ga učenici zamišljali kao bradatog gospodina, liječnika, književnika ili pak ljubitelja klasične glazbe. Naposljetku, on sve to i jest – nakon Aljinovića, Lastan je postao Dragutin Brigljević, pisac i tada glavni urednik časopisa, zatim novinar Saša Drach te pisac Branko Pilaš, dok je u rubrici Rezervirano za djevojčice na pisma odgovarao liječnik i književnik Stanislav Femenić. Problemi s kojima se mladi suočavaju, naravno, mijenjaju se s vremenom, ali uvijek najpopularnija tematika jest ljubav, najslađa tinejdžerska muka, kaže Željka Horvat-Vukelja.
– Sredinom osamdesetih godina društvo je disalo puno liberalnije nego u Lastanovim počecima i sedamdesetim godinama. Tada nisi imao gdje iščeprkati odgovore na važna pitanja o pubertetu, seksu i sličnome, pa se isplatilo čekati Lastanov odgovor. Devedesetih je godina u fokusu bila ratna i socijalna tematika, ali ljubavni su problemi uvijek prevladavali. Danas pisma većinom stižu mailom te su vrlo kratka, dok smo nekada dobivali vrlo opširno i detaljno opisane probleme – ponekad i s crtežima te u originalno oslikanim kuvertama – kaže Horvat-Vukelja te se prisjeća jedne od anegdota o Lastanovu identitetu.
– Jednom su nam prilikom u posjet došli dragi suradnici iz osnovne škole u Gunji. Oni su danas ljudi u filmskoj i kazališnoj produkciji koji većinu vremena provode na setovima i pozornicama, no tada su bili učenici šestih, sedmih i osmih razreda koji su došli posjetiti Modru lastu. Naša se redakcija nalazila u sredini zgrade Školske knjige, a djeca su odmah počela gledati uokolo i ispitivati gdje je Lastan. Utješila sam ih riječima da će Lastan možda proći kraj njih, ali im se sigurno neće javiti, no s druge strane, neće se ni skrivati. Potrebno je gledati oko sebe, rekla sam kako bih podgrijala tu tajanstvenost i zagonetnost, međutim tada je kraj nas prošao tadašnji urednik Ninoslav Kunc – zgodan i naočit momak s bradicom i lenonkama. "To je Lastan! To je Lastan! Je li to Lastan?", zapitkivali su školarci uvjereni kako su upravo vidjeli Lastana. "Maybe yes, maybe no; maybe rain, maybe snow", odgovorila sam te time ponovno sačuvala zagonetnost Modre laste i tajanstvenost Lastanova identiteta.
Njegujući školski program, Modra je lasta s pomoću stripova, postera te didaktičkih materijala brojnim generacijama priuštila sretnije školovanje, a Lastan – najprepoznatljivija osoba lista čija se rubrika uvijek čitala prva – oblikovao je mnoge ljudske sudbine svojim direktnim, ali šaljivim pismima. Modra lasta je, kao takva, postala nepobitan dio hrvatske kulture koji i danas pristiže u školske klupe, a ostaje samo jedno pitanje: tko je danas Lastan?
