Prošli tjedan u Berlinu su se sastali ministri kulture svih 16 njemačkih saveznih država da bi prvi put raspravljali o repatrijaciji kulturnih dobara otuđenih iz nekadašnjih kolonija. Iako ministri zastupaju ideološki suprotstavljene strane, potpisan je dokument na osam stranica koji izražava namjeru da se Njemačka suoči sa svojom kolonijalističkom prošlošću.
– Svi ljudi trebali bi imati priliku susretati se s bogatom ostavštinom svoje kulturne baštine u izvornoj državi i zajednicama, baviti se njome i ostaviti je u naslijeđe budućim generacijama. Nepravda koja se dogodila tijekom kolonijalističkog perioda i njezine posljedice, od kojih se neke osjete i danas, ne smiju biti zaboravljene – napisao je u predgovoru berlinskog dokumenta C. Brosda, predstavnik grada Hamburga.
Dokument bi trebao osigurati uvjete za repatrijaciju artefakata koji se nalaze u javnim zbirkama, a među ključnim točkama je povratak ljudskih ostataka kojima „nije mjesto u muzeju“. Dogovoreno je da će muzeji i institucije u suradnji s vlastima provesti istraživanja i javno objaviti informacije o podrijetlu eksponata koji su u zbirke uvršteni tijekom kolonijalističke ere, a također je predloženo i osnivanje središnjeg tijela za koordinaciju zahtjeva za povrat. U veljači je savezna država Baden-Württemberg inicirala povratak biča i Biblije Hendrika Witbooija bivšoj koloniji Namibiji, čime je Njemačka potvrdila da povrat kulturnih dobara više ne razmatra tek kao opciju. Iako je propustila svoju priliku da napravi veliku političku gestu kakvu je učinila Francuska, Njemačka je ovim potezom pokazala ozbiljan odnos prema problemu repatrijacije.
Podsjetimo, francuski predsjednik Emmanuel Macron obećao je 2017. za posjeta Burkini Faso da će vratiti afričko kulturno blago koje se nalazi u francuskim muzejima i tako rasplamsao debate diljem Europe.
– Ne mogu prihvatiti da se golem dio kulturne baštine nekih afričkih zemalja do danas nalazi u Francuskoj. Postojale su povijesne okolnosti u kojima je to blago odneseno, ali one ne mogu biti opravdanje za to da se ti artefakti ne vrate u matične zemlje, gdje bi u njima mogli uživati pripadnici naroda kojima pripadaju – rekao je tada Macron.
Nema prostora za dijalog
Nakon te izjave posebno su se uzburkale strasti upravo u Njemačkoj s obzirom na skoro otvaranje muzeja Humboldt Forum u rekonstruiranoj kraljevskoj palači u središtu Berlina. Humboldt Forum okarakteriziran je kao još jedan spomenik kolonijalnoj prošlosti s obzirom na to da bi trebao udomiti berlinsku etnološku kolekciju koja prema procjenama sadržava najmanje 50.000 eksponata odnesenih iz Afrike u vrijeme kolonijalizma. Najveća atrakcija muzeja Pergamon iz Berlina donesena je iz Iraka. Riječ je o Ištarinim dverima, a glasnogovornici muzeja odbili su komentirati zahtjeve za povrat.
Muzeji u Njemačkoj ne posjeduju samo dobra iz njemačkih kolonija, nego i iz kolonija drugih europskih nacija koja su stekli otkupom ili dobili na poklon. Etnološki muzej u Berlinu posjeduje drugu najveću kolekciju bronce koju su iz Beninskog Carstva odnijele britanske trupe. Veću ima jedino – Britanski muzej. Nakon što je Nigerija uputila zahtjev za povratak beninskog blaga, Britanski muzej odgovorio je da je spreman poslati ga, no samo na posudbu. Isti je slučaj i s londonskim Muzejom Victorije i Alberta iz kojeg su na zahtjeve Etiopije za povratak nakita i rukopisa iz utvrde Magdala odgovorili da su spremni na dugoročnu posudbu.
U Belgiji je rasprave potaknulo ponovno otvaranje renoviranog Kraljevskog muzeja za Srednju Afriku u Tervurenu, nedaleko od Bruxellesa. Novi postav muzeja sagrađenog u 19. stoljeću da bi prezentirao belgijsku prisutnost u Kongu, Ruandi i Burundiju, obećao je „kritički pogled“ na eru kolonijalizma. No iz Konga je stiglo otvoreno pismo u kojem se zahtijeva povratak umjetničkih djela tvrdeći da se interkulturalni dijalog ne može zasnivati na nekadašnjoj pljački kolonijalističkih ubojica. Muzeji u Nizozemskoj preuzeli su inicijativu u debati o repatrijaciji umjetnina šaljući stručnjake u bivše kolonije i izrađujući smjernice za obradu zahtjeva za povratak dobara. U smjernicama koje su izradili muzeji iz Amsterdama, Leidena i Nijmegena obećan je rok od godine dana za povratak kulturnog dobra čija je repatrijacija odobrena. S obzirom na to da je vlasnik muzeja nizozemska vlada, za potpisivanje takvog odobrenja izravno je odgovoran ministar kulture. U Rijksmuseumu u Amsterdamu odlučili su se na korak dalje pa tako neće čekati na zahtjeve za povrat dobara, nego će sami otvarati dijaloge s bivšim kolonijama. U 2017. pokrenuli su istraživanje podrijetla za deset predmeta među kojima se našao i brončani top ukrašen srebrom i rubinima koji su u 18. stoljeću zaplijenile nizozemske trupe na području Šri Lanke.
Kolekcija muzeja Quai Branly u Parizu sadrži otprilike 70.000 predmeta iz Supsaharske Afrike, no izvještaj koji je naručio predsjednik Macron mogao bi zauvijek izmijeniti njegov postav. Autori izvještaja akademici su Benedicte Savoy iz Francuske i Felwine Sarr iz Senegala koji zaključuju da otuđeni predmeti trebaju biti zauvijek vraćeni u države iz kojih potječu – ako ih one same zatraže. Ovaj dokument mogao bi imati trajne posljedice za međunarodni muzejski svijet s obzirom na to da se vjeruje da se čak od 90 do 95 posto afričke kulturne baštine nalazi izvan Afrike. No autori izvještaja tvrde da nije riječ o pražnjenju europskih muzeja da bi se napunili oni afrički, nego je cilj postići uravnoteženi odnos. Prema njihovim preporukama vratit će se oni predmeti koji su uzeti silom ili na nepošten način tijekom kolonijalističkog perioda koji je trajao od kasnog 19. stoljeća do 1960.
Francuska u prvoj fazi repatrijacije planira povrat nekoliko simboličkih predmeta koje razne afričke države i zajednice potražuju već dugo. U drugoj fazi afrički i francuski timovi digitalizirat će inventar francuskih kolekcija te osnovati zajedničke komisije za razmatranje zahtjeva za povrat dobara. U trećoj fazi zahtjeve za povrat dobara mogu podnijeti države koje to još nisu učinile, a proces povrata ne smije biti vremenski ograničen, smatraju autori izvještaja.
Povrat u ratnu zonu Sirije?
Dok se u Europi ozbiljno raspravlja o ispravljanju kolonijalističkih grijeha iz prošlosti, na širem području Azije i Afrike bjesne ratovi potaknuti religijskim ekstremizmom koji uništavaju sve pred sobom, poglavito na području Sirije i Afganistana. Iako muzeji i institucije uglavnom pristaju na povrat kulturnih dobara na područja zahvaćena sukobima, postavlja se pitanje o njihovoj sigurnosti. No stručnjaci naglašavaju da kolekcionari ne smiju iskorištavati kulturnu katastrofu zagovarajući zadržavanje otuđenih umjetnina. Unatoč zabrinutosti dijela javnosti, UNESCO je još 2015. ocijenio da su sirijske vlasti sposobne štititi svoju baštinu i pripremati se za povratak turista.
Ta pokradena baština je bar bila sačuvana i dostupna ljudima... u matičnim zemljama bila bi pokradena, devastirana ili završila na crnom tržištu.