Premijera filma "Mešetarenje lakim naoružanjem" Sander Franckena otvara filmsko-političko druženje u sklopu međunarodne kamapanje Amnesty Internationala "Oružje pod kontrolu!", koje se u petak 17. veljače od 19 sati održava u Dokukinu Croatia, Katančićeva. Politički dokumentarac govori o nekontroliranoj proliferaciji ručnog naoružanja koji uništava živote sve većeg broja ljudi u zemljama u razvoju. Kroz oči stručnjaka čiji životi ovise o lakom oružju, film prikazuje uzroke i posljedice trgovine – legalne, sive i ilegalne, lakim oružjem i municijom, posebno u regijama u kojima su EU i UN još prisutni, poput bivše Jugoslavije i Konga. Ovaj film prikazuje zapadne zemlje koje često pod organiziranim legalnim paravanom, kupuju oružje koje su EU i NATO prikupili tijekom misije u BiH. Naratorica je poznata glumica Vanessa Redgrave, a film je sniman u Kambodži, istočnom Kongu, Ugandi, BiH, Srbiji, Njemačkoj, SAD i Nizozemskoj.
Nakon projekcije slijedi razgovor sa stručnjacima za sigurnosna pitanja koji će kontekstualizirati temu Globalnog sporazuma o trgovini oružjem. Igor Tabak, neovisni vojni analitičar i Vlatko Cvrtila, profesor na Fakultetu političkih znanosti pojasniti će trenutnu situaciju u svijetu i smjestiti Hrvatsku u kontekst neprekinutog lanca dilanja oružjem danas. Dokumentarni film 'Mešetarenje lakim naoružanjem' ('Dealing and Wheeling in Small Arms') sniman je u cijelom svijetu, od Konga, preko Srbije do Sjedinjenih Američkih Država i pokazuje kako nema nevinih i zaštićenih 'demokracija' kada dođe do ovako unosnog biznisa. Bez ustezanja, redatelj proziva vlade koje svjesno ulaze u ilegalne i sive biznise prodaje naoružanja uglavnom slabije razvijenim zemljama. Ulaz je besplatan, a film se prikazuje i u nedjelju od 19 sati.
Kampanja Amnesty Internationala Hrvatske zalaže se za donošenje Globalnog sporazuma o trgovini oružjem kojim bi se definirali jasni i strogi kriteriji trgovine i transfera oružja i streljiva. Ovaj Globalni sporazum, čije se donošenje očekuje tijekom 2012. u UN-u, trebao bi onemogućiti trgovinu i transfer oružja i streljiva u one zemlje u kojima postoji znatan rizik da će isti biti upotrijebljeni za teška kršenja ljudskih prava. Primjer potrebe za ovakvim sporazumom jest i trenutno stanje ljudskih prava u zemljama poput Sirije, Egipta ili drugih zemalja Bliskog istoka i sjeverne Afrike – dok izražavaju solidarnost s narodima tih zemalja, neke države i dalje izvoze oružje tamošnjim vlastima i time izravno omogućuju zločine protiv čovječnosti i druga kršenja prema međunarodnom pravu.
