Godina je 1969. Osamnaestog dana listopada petero se braće s afro frizurama i lepršavim košuljama žuto-ružičastih nijansi prvi put popelo na pozornicu popularnog programa "The Hollywood Palace". Perfektno uvježbanom koreografijom dominirali su prostorom koji su preplavili zvuci soula i R&B-a. Oni su, naravno, The Jackson 5 – niski start Michaela Jacksona, čiju petnaestu obljetnicu smrti obilježavamo na današnji dan.
"Bio sam veteran prije nego što sam postao tinejdžer", opisao je sam sebe Michael Jackson. I to je bila istina. Postavši dio skupine Jackson 5 sa samo šest godina, s jedanaest pjevajući o djevojci koju očajnički želi natrag, a izdavši svoj prvi solo album, "Got to Be There", kao trinaestogodišnjak, Michael Jackson od samih je početaka postao dio pop kulture. No osim slavom, njegovo je djetinjstvo obilježeno i napornim probama na kojima je inzistirao njihov otac i menadžer, Joseph Jackson, psihički i fizički zlostavljač koji je svoje najgore riječi i postupke čuvao za najmlađeg i najtalentiranijeg – Michaela.
Disciplinirani i talentirani Jackie, Tito, Jermaine, Marlon i Michael zlatno su doba imali 70-ih godina s hitovima kao što su "I Want You Back", "ABC", a 1979. došlo je vrijeme za promjenu koja se pojavila u liku Quincyja Jonesa.
Vidjevši Michaela u ulozi Strašila u "Čarobnjaku iz Oza", američki je diskograf odlučio producirati njegov novi album, a upravo taj, peti solo studijski album, "Off the Wall", kritičari smatraju jednim od najboljih albuma svih vremena iako veći komercijalni uspjeh imaju njegove iduće ploče. "Off the Wall" opisan je kao vizionarski album koji je Michaela Jacksona etablirao kao umjetnika zapanjujućeg talenta i sjajnu zvijezdu te je to ploča koja je pronašla način da se disco otvori u novom svijetu u kojem je ritam neporeciv.
Bila je to prva velika prekretnica Jacksonove solo karijere, no nakon albuma "Off the Wall" težio je nečem još većem – nečemu što neće imati mana, nečemu genijalnom. Uz producenta Quincyja Jonesa, s kojim je nekoliko mjeseci preslušavao razne snimke te spajajući zvukove R&B-a, popa, rocka, disca, funka i balada, 1982. izdao je album koji do danas ostaje najprodavaniji album svih vremena – "Thriller". "Billie Jean" i "Beat It" promijenili su svijet videospotova, da ne spominjemo i gotovo 14 minuta dug "Thriller" koji je dao potpuno novu perspektivu pripovijedanja, produkcije i plesa. Enormno velik utjecaj Michaela Jacksona doprinio je i većem prihvaćanju crnačkih autora te se broj njihovih spotova prikazanih na MTV-u znatno povećao.
Nakon "Thrillera" uslijedio je specijalan televizijski program "Motown 25: Yesterday, Today, Forever", a ondje je Jackson prvi put pokazao svoja dva zaštitna znaka – moonwalk te nošenje jedne rukavice, koja je prikrivala tragove vitiliga. Konstantno šminkanje i prikrivanje kože koja gubi pigment postali su Jacksonova svakodnevica, no osim problema dermatološke prirode, 1984. doživio je još jedan incident. Snimanje reklame za Pepsi nije prošlo bez problema, pogrešna procjena pirotehničara izazvala je malu eksploziju koja je zapalila Michaelovu kosu, pa su mu opekline drugog i trećeg stupnja prekrivale glavu i dio lica. Operacije kojima je pokušao nadomjestiti kosu, emocionalna trauma te poslije ovisnost o lijekovima protiv bolova i sedativima posljedice su takozvanog Pepsi incidenta, a i utjecaj vitiliga sve je više bio vidljiv.
Šminka te kreme na recept koje prikrivaju mrlje bijele boje na koži postale su svakodnevica, a rezultiralo je to promjenom njegove crne puti u bijelu te, naravno, nagađanjima javnosti te zapitkivanjima: "Zašto on želi biti bijelac?"
"Ne razumijem zašto mediji vole nagađati o mom izgledu. Kakve veze moje lice ima s mojom glazbom ili mojim plesom?" zapitao se, pak, u jednom trenutku i sam Jackson.
Uz nepostojeće djetinjstvo, niz nesreća koje su mu obilježile život, vrlo rani uspjeh, vitiligo te kritike javnosti, treba spomenuti i činjenicu da je Michael Jackson čeznuo za mladosti koju nikada nije imao, u čemu su mnogi prepoznali takozvani sindromom Petra Pana, odnosno dječaka koji nikada nije odrastao. Iako nije odrastao, ovaj je dječak postao kralj – kralj popa, kako ga je prozvala Elizabeth Taylor.
Početkom devedesetih osvanule su optužbe za silovanje trinaestogodišnjeg dječaka. Nakon mjeseci pregovora Michael Jackson odlučio je platiti obitelji dječaka 22 milijuna dolara, čime je slučaj riješen, no još se optužbi pojavilo 2003. godine. Ovoga se puta spominjao i Jacksonov zabavni park Neverland, koji je dobio ime po zemlji Petra Pana, a kamo su dolazili dječaci s kojima se pjevač sprijateljio te je neke, navodno, seksualno zlostavljao. Jackson je oslobođen optužbi, ali je iz ove situacije izašao financijski jako oštećen. Serija povratničkih koncerata najavljena je za 2009., no umjesto turneje, njegove posljednje prije mirovine, svijet je šokirala vijest da je kralj popa mrtav. Posljednje što je Jackson zatražio bilo je nešto mlijeka, no zapravo je to bio naziv za anestetik propofol koji izgleda kao mlijeko. Njegov osobni liječnik Conrad Murray prepisao mu je tablete kojima se predozirao i 2011. optužen je za ubojstvo iz nehaja.
Osim glazbene ostavštine i skandala Jackson je iza sebe ostavio i dva propala braka te troje djece. Prva žena bila mu je Elvisova kći Lisa Marie Presley, a njihov je brak trajao od 1994. do 1996. godine. U drugom je braku s Debbie Rowe dobio dvoje djece, Paris i Princea, a tko je majka najmlađeg Bigija, ne zna se. Od dječje zvijezde koja je konstantno pod povećalom javnosti postao je čovjek koji živi u zabavnom parku, a nikada zapravo nije odrastao. Njegovi se skandali pamte zauvijek, ali se itekako pamti i utjecaj koji je ostavio na pop kulturu, pogotovo držeći mjesto izvođača najprodavanijeg albuma svih vremena više od 40 godina.
