Hrvatski povjesničar umjetnosti, esejist i pjesnik Zvonko Maković više nije član suradnik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Nakon što je 14. kolovoza poslao oproštajno pismo Akademiji, odgovor nije dobio. Potaknut nedavnim događanjima u Akademiji, od odbijenice povjesničaru i književniku Stanku Andriću do brisanja iz članstva spisateljice Julijane Matanović, u pismu navodi kako mu članstvo ne znači ništa te kako ne želi biti naveden u društvu ostalih imena s popisa članova suradnika.
I dok se Maković svojeg članstva odrekao svojevoljno, dugogodišnja članica HAZU-a Julijana Matanović nedavno je, na svoje iznenađenje, u poštanskom sandučiću pronašla pismo u kojemu joj je rečeno kako više nije članica suradnica Akademije. Književnica Matanović rekla nam je nešto više o svom slučaju, ali i iznijela mišljenje o slučaju Zvonka Makovića.
– Meni je taj čin duboko moralan Zvonkov čin. Mislim da bi netko trebao sve ono što smo mi govorili, uz preporuke koje je novo predsjedništvo dalo, detaljno proučiti. Ništa od brisanja ili slučaja da deset godina nisi napredovao nije u statutu, u pravilnicima ili u zakonu HAZU – to je jednostavno odluka njihova vlastitog predsjedništva. Ja očekujem da HAZU nešto komentira po pitanju Zvonkova slučaja, ali zasad nisu ništa rekli. Normalno, ako se on ne slaže oko nakon nekih stvari koje su se dogodile, što će sjediti kao član suradnik sa svojim velikim imenom koje ima. Njemu je odavno mjesto među redovitim članovima Akademije – kaže književnica te dodaje kako se funkcioniranje Akademije promijenilo dolaskom novog predsjednika Velimira Neidhardta 2019. godine.
– Sjećam se preporuke predsjednika Kusića kada je pred skupštinom predložio primanje novih članova, čak je jedna preporuka bila i da se primi više žena, međutim dolaskom novog predsjednika, stvari su se promijenile. Teško mi je o ovome govoriti jer sam bila previše izložena tim medijskim stvarima, ali se nadam da će se stvari popraviti – moraju se popraviti. Najvažnija hrvatska institucija ne može tako funkcionirati. Često se, iz pozicije žene, pitam znaju li oni kako se Josip Juraj Strossmayer, osnivač Akademije, odnosio prema hrvatskim spisateljicama i pitam se što bi on rekao na današnje situacije koje se događaju u HAZU – rekla je Julijana Matanović.
Što se tiče njezine situacije, književnica kaže kako je to potpuno drugačija situacija od one u kojoj se nalazi Zvonko Maković, jer ona pismo s informacijom kako više nije članica suradnica HAZU nije očekivala.
– Ja jesam neka posebna priča jer se zaista puno stvari kod mene poklopilo – 2014. sam primljena kao suradnica, 2017. se udajem za Pavla Pavličića nakon čega mi je rečeno da je to sukob interesa. Razred me predlaže, oni me brišu i ne daju mi napredovati, a sada je prošlo deset godina otkako sam postala suradnik i sada su me izbrisali s popisa jer nisam napredovala. Pažljivo sam čitala zakon i prije je, nakon deset godina suradništva, bio propisan reizbor kojega, ako prođeš, ostaješ član do kraja života – međutim, to je sada ukinuto. Sada nema reizbora o čemu te nitko ni ne obavijesti, već se ljudi samo brišu, tako da je to jedan samovoljni sistem. Mene su u tri mandata rušili, dakle razred me izabrao, došla sam 2019. godine na predsjedništvo, a Neidhardt me nije pustio dalje na skupštinu jer sam žena Pavla Pavličića – kao da sam curica kojoj je on napisao prvu pjesmicu u osnovnoj školi. Dvije godine kasnije je akademik Ivan Aralica napisao pismo razredu u kojemu je rekao kako je to bilo nepravedno prema meni te da me opet predlože. Tada sam ja napisala pismo razredu da me ne predlaže kako ne bi imali problema zbog mene. Godine 2023. Goran Tribuson i Željka Čorak rekli su kako to tako ne može te su me ponovno predložili, nakon čega sam došla na predsjedništvo, a Neidhardt je rekao da ne idem dalje i tada sam sebe pitaš zašto – objašnjava Julijana Matanović te naglašava kako ju je najviše zaboljelo vrijeđanje zdravog razuma i šutnja kolega, a komentirala je i situaciju sa Stankom Andrićem koja se također odigrala nedavno kada je on jedini odbijen za članstvo u HAZU.
– Ta mi je situacija također bila strašna. Dakle, tvoj te razred za društvene djelatnosti izabere, taj te isti razred stavi na Skupštinu koja je uglavnom formalnost, a onda se javi netko i kaže kako Stanko nije dobar čovjek, pa cijela glasačka mašinerija, koja nije čitala Stankove tekstove, glasa protiv njega, a razred koji ga je predložio šuti. Ima jako puno čudnih stvari i nelogičnosti koje se tu događaju, a HAZU si to jednostavno ne bi smio dopustiti – smatra Matanović.
– Kada kažeš HAZU, puna su ti usta poštovanja i veličine i smatraš da ondje ulaze oni najbolji, a ustvari je to isto izbor, kao i kakve nagrade. Jednog dana, ako se pravila promijene, oni će reći da ja nikada ne mogu biti članica jer sam govorila protiv HAZU. Tako oni pronalaze opravdanja za ljude poput Ivana Đikića ili Miroslava Radmana; oni su također, iz nekog ogorčenja, govorili protiv HAZU. Ja poštujem hrvatske institucije, one trebaju postojati i treba ih poštovati. Na kraju krajeva, država mora imati institucije, a ja očito imam neku nesreću s njima – rekla je Julijana Matanoviić.
