Treći program Hrvatskog radija jedna je čudesna i zelena kulturna oaza. Ili je, možda, to prava Hrvatska, premda skrivena, dok su prostranstva koja se uokolo nameću stanovnicima i promatračima zapravo jedna gola i prazna iluzija. Treba pitati iskusne mudre, kao što sam neku večer (u srijedu, 26. listopada) i ja pitao uglednog skladatelja Petra Bergama. Nakon dva i pol sata gledanja i slušanja vrlo sposobnih mladih glazbenika koji su pred publikom u Studiju Bajsić HRT-a i pred slušateljima Trećeg programa svirali i pjevali skladbe hrvatskih skladatelja, dragog sam profesora pitao ima li sve to ikakve veze s našom stvarnošću i čini li se možda i njemu da ti mladi glazbenici i skladatelji žive na nekom svom planetu? Barba Pero, kako ga je u programu oslovljavala Iva Lovrec Štefanović, začetnica tog čitavog zbivanja kojim se uživo obilježavala 11. godišnjica njezine emisije Putovi hrvatske glazbe, odgovorio mi je otprilike ovako: "Bez obzira na to koliko su oni svjesni, koliko obraćaju pažnju i koliko se bave ili ne bave onim što većina naziva stvarnošću, oni su u svakom slučaju tu, jedno lice i jedna slika Hrvatske".
Stvarno, zašto bi brojnost i masovnost, dakle kvantiteta presuđivali u pitanjima kvalitete? To što je, primjerice, čudo neviđeno i prava rijetkost da jedna mlada hrvatska glazbenica za program svog diplomskog koncerta izabere čak tri skladbe suvremenih hrvatskih skladatelja, nešto doista govori o pijanistici Vlatki Peko, ali još više i o stanju i duhu na hrvatskoj glazbeno-umjetničkoj sceni. Ali kad Vlatka Peko zasvira Bergamove "Varijacije na prekinutu temu" (Variazioni sul tema interroto), još uvijek vrlo svježu i originalnu i modernu skladbu iz predbijenalske 1957., o kojoj je na licu mjesta duhovitu priču ispreo jedan drugi glazbeni mudrac Dubravko Detoni, onda se između njenih prstiju, skladateljevih nota i ušiju slušatelja događa jedan uvijek novi proces čija začudnost, vrijednost i ljepota podjednako ovise o raspoloženju, spremnosti, obrazovanju i željom sve tri strane da se otmu i otkinu od te uglavnom čemerne i sve besmislenije takozvane stvarnosti koju uzurpiraju kojekakvi barbari.
Frekvencije Trećeg programa Hrvatskog radija u mnogim su hrvatskim predjelima prigušene, slabo ili nikako čujne, sigurno ne zbog ezoterije, nego zbog divljaštva onih koji gospodare svime, pa i eterom. Ipak, svakog petka od 11 do 13 sati posljednjih jedanaest godina, te u ponekoj specijalki u večernjem terminu kao što je bila ova rođendanska, emisija Putovi hrvatske glazbe obavještava, predstavlja, svira, pjeva i ugošćava svu postojeću čeljad i pojave koje možemo svesti pod taj naziv - hrvatska glazba, naravno, umjetnička. Iz svog tog često zatajivanog bogatstva Iva Lovrec Štefanović, vrijedna urednica, voditeljica, novinarka, muzikolog i domaćica tog kutka, odabrala je za ovu priliku emitiranja uživo u večernjem terminu predstaviti HR PROJEKT. To je, pak, inicijativa i do sada već pravi mali pokret pijanistice i profesorice klavira Katarine Krpan, na čiji su se poticaj mnogi mladi glazbenici, od srednjoškolaca, preko studenata do već afirmiranih mladih diplomiranih umjetnika, odjednom intenzivno počeli zanimati za hrvatsku glazbu, osobito suvremenu, svojih profesora i kolega. Nakon što su čitave generacije interpreta s jedne, a skladatelja s druge strane, uglavnom išle svaka svojim putem, osim pojedinih iznimaka, izgleda da se sada događa poželjno i silno potrebno druženje. Skladatelji i izvođači se susreću, razgovaraju, iskopavaju se stare, a naručuju nove skladbe... sve to poprima takve razmjere da je nekoliko kompetentnih sugovornika u ovoj emisiji, poput skladatelja i dirigenta Mladena Tarbuka, spominjalo "hrvatsko glazbeno proljeće".
Uostalom, neka govore činjenice. Za sudjelovanjem u ovoj emisiji mladi su se glazbenici doslovno jagmili, odnosno natjecali na u tu svrhu organiziranoj audiciji. Od četrdeset skladbi, preko šest sati glazbe, u izvedbama 32 glazbenika, odabrano je 15 naslova. Svatko od njih posebna je i dragocjena pojava, ali izdvojit ćemo ipak pijanističko-udaraljkaški Kvartet Klang (u kojem je svira i već spomenuta Vlatka Peko, a s njom još i Ana Lucić, Anita Primorac i Kaja Farszky), ansambl na čiji je poticaj u posljednjih godinu-dvije nastala čitava mala antologija novih djela. Iz nje smo čuli "Klang Machine" Zlatka Tanodija i "Blue and Red" Dubravka Palanovića. Najveće su, pak, opravdano navijačke i za godine koje dolaze poticajne ovacije dobili 12-godišnji pijanisti Armand Merle i Ivan Božanić koji su dječački radosno i muški odlučno odsvirali "Čarobnu škrinjicu" Ivane Lang. Na popijevke te skladateljice, čiju će stogodišnjicu rođenja dogodine sigurno opet najbolje obilježiti Putovi hrvatske glazbe, podsjetila je sopranistica Nikolina Pinko, koja nam je predstavila do sada čak i voditeljici nepoznatu skladateljicu Tatjanu Vorel. Pijanist Borjan Oliver svirao je vrlo sugestivno skladbu svog starijeg brata Tomislava Olivera, Vlatka Peko je u program uvrstila i skladbe Srđana Dedića i Frana Đurovića, Andrej Vesel svirao je Srećka Bradića, Katarina Sobočan Mladena Tarbuka, Lucija Majstorović Ivana Josipa Skendera, Ante Sladoljev Krešimira Seletkovića, Ana Dadić Franu Paraća... a za kraj, kao da smo doista stanovnici neke Arkadije, Marijan Đuzel je lijepo zazvonio po tipkama klavira u skladbi Jubilus skladatelja-predsjednika Josipovića.
Tko je propustio i ovaj sjajan koncert uživo u Studiju Bajsić, kao i prijenos na Trećem programu, još nekoliko dana na adresi www.hrt.hr u rubrici "Radio na zahtjev" može pronaći i "skinuti" snimku čitave specijalne emisije. U svakom slučaju, hrvatska umjetnička glazba na Trećem programu, svakog petka od 11 do 13 sati, ima već dobro utaban i prohodan put do slušatelja, čija (malo)brojnost, upamtite i neprestano si ponavljajte, doista ne govori ništa o kvaliteti.
