Oni koji su zbog tretmana klavijatura prigovarali „Stranglersima“ da su zamaskirani hipici među punkerima (što je bila duhovita, ali ne baš točna stilska figura), vjerojatno dolaze na svoje na solističkim koncertima gitarista i pjevača Hugha Cornwella kakav se dogodio preksinoć u zagrebačkoj Tvornici.
Iako je napustio „Stranglerse“ još prije dvadesetak godina, Cornwell ne bježi od zaostavštine benda čije su najveći hitovi činili polovinu izvedenog repertoara: „Grip“, „Peaches“, „Hangin' Around“, „No More Heroes“, „Nice'n Sleazy“, „Golden Brown“, „Always The Sun“, „No Mercy“.
Pjesme su prilagođene sadašnjem tročlanom bendu (Cornwell i ritam sekcija, posebna po izvrsnoj mladoj basistici Caz Campbell) i ogoljene su do bučnog garažnog benda. Ali, čak i one koje su poznate kao poznate po raskošnijim produkcijama („Golden Brown, „No Mercy“...), zvučale su fantastično moćno i još uvijek zarazno.
U publici nije bilo nikoga tko nije došao zbog „Stranglersa“, ali zbog izvrsno posloženog redoslijeda starih i novih pjesama, i zbog odlične svirke ukupno, nitko nije ostavljao dojam da ga zanima samo prošlost.
Hughovi solo albumi su skroz ok, a i Hugh je dobar lik.