– Ne samo da su dečki naučili baletni rječnik kako bi svako jutro bez problema odradili vježbe uz baletnu “štangu”, nego danas, desetak dana prije premijere, suvereno hodaju u štiklama – kaže redatelj Krešo Dolenčić.
I zaista, u Kerempuhu, koji će 10. ožujka premijerno izvesti Krletku Jeana Poireta, dočekale su nas jutarnje baletne vježbe, pod komandom Dinka Bogdanića.
Ljuštinino brzo “da!”
On je i više nego zadovoljan svojim novim “baletnim ansamblom”. Kaže da su dečkima upravo baletne vježbe olakšale hod i ples u cipelama s visokim potpeticama te sa smiješkom dodaje da bi to trebalo i mnogim ženama.
– Na početku rada na ovoj predstavi dečki zaista nisu znali ništa o baletu, ali su predanim radom i zaista iznimnim talentom svladali sve to – kaže Dinko Bogdanić i posebno hvali multitalentiranost Hrvoja Kečkeša. A baš će on, kada se navuku kostimi (kreira ih mladi Neven Mihić) i stavi kompletna šminka dostojna drag queena, izgledati najdojmljivije jer upravo on zbog paralelnog snimanja filma nije smio obrijati brkove.
A kada se redatelja Krešu Dolenčića pita zašto baš "Krletka", on “krivnju” svaljuje na suprugu:
– Ona je predložila moj prošli hit za Kerempuh, Tomićevo “Čudo u Poskokovoj Dragi”, a sada, dok čekamo nastavak, sjetila se "Krletke". A ravnatelj Duško Ljuština je, nakon što je čuo ponuđeni naslov, u roku od pet sekundi rekao “da!” – kaže Dolenčić i objašnjava kako mu je upravo originalan komad Jeana Poireta bio najveći poticaj. Priča o homoseksualnom paru koji vodi slavni noćni klub i koji mora upoznati nadasve konzervativne roditelje sinove zaručnice prikaz je mnogih naših predrasuda i fobija. Ona je i kroatizirana, pa tako jedan od likova pjeva isključivo pjesme Gabi Novak.
Konzervativna publika
Redatelj pritom objašnjava kako je to vrlo kompleksan komad, nimalo lak za igranje, što od glumaca (uz nužnu prilagodbu kostimima) traži beskrajnu koncentraciju. Na pitanje boji li se reakcije tradicionalno konzervativne Kerempuhove publike (koja je, primjerice, masovno napuštala dvoranu kada se na Danima satire igrao Kiklop Ivice Buljana), odgovara:
– Ovo je predstava u kojoj “glumimo” noćni klub i koja traži suradnju s publikom. Zato su sva dobacivanja iz gledališta dobrodošla. No, osobno nikada ne bježim od toga da teatar treba imati i odgojnu funkciju. I zato ovo doživljavam i kao priliku da si svi skupa postavimo neka pitanja o vlastitim predrasudama. Ako se netko i obračuna s njima, napravili smo čudo – kaže.