Izložba koju mogu vidjeti samo oni koji potpišu da na vlastitu odgovornost riskiraju život ulaskom u ruševni spomenik kulture nulte kategorije, već je tri tjedna postavljena u Zagrebu. Jedinstvena izložba, skup instalacija i ogromnih ulja na platnima, postavljena je (ne može se reći “otvorena” jer je ulaz zapriječen brojnim znakovima zabrane pristupa) u povodu Dana Europe u Francuskome paviljonu u Studentskom centru. Njezin autor, Marc Pio Maximillien Salvelli ispričao je za Večernji list pojedinosti svog pothvata da izložbu, unatoč odbijenici iz Umjetničkog paviljona, dopremi u Zagreb, postavi u ruševnom paviljonu i – otvori. Uzvanici na otvaranju, njih dvoje, uz Salvellija i novinare HTV-a, ujedno su bili i jedini posjetitelji koji su izložbu – Makrofragmenti mikrosvjetova – vidjeli.
– Zagreb nije Tunguzija, a ja sam upriličio izložbu upravo zato što ga doživljavam kao medijsko središte. Pa koji bi umjetnik inzistirao na tome da izlaže u jednom službeno zatvorenom prostoru!? – pita se Salevlli, dodajući da izložba ipak ima svoj džambo-plakat, koji je financirao gradski Ured za kulturu, katalog te pozivnicu-ispričnicu.
– Moje dame i gospodo – dodaje umjetnik – ova se izložba trebala postaviti u polutrulom i za život opasnom prostoru, jer kako drugačije objasniti da se za višestruko nagrađeni rad ne nalazi prostor otvorenog tipa, baš kao ni što nagrađeni akademici u Francuskoj nisu priznati u Hrvatskoj.
Marc Pio Maximillien Salvelli objašnjava kako je u Francuskom paviljonu, koji je prije ruševina doli reprezentativno zdanje, unatoč nultom stupnju zaštite u registru spomenika kulture, izložbu postavio uz pomoć svoje četvorice prijatelja, za koje kaže da su “umjetnici života”.
– Imali smo sreće u nesreći u tom riziku kojem smo se izložili, dakako potpisavši pritom da sami snosimo odgovornost u slučaju nesreće ili urušavanja, da je na dan kada smo postavljali ta ogromna platna i instalacije padala kiša. Tako smo barem mogli vidjeti koji će dio paviljona pod naletima vode ostati suh. No, ni zbog toga, kao ni zbog činjenice da su opozvani pozivi svim veleposlanicima, u meni nema gorčine. I da se ponovno dogodi ista situacija, ponovno bih se vodio onom Monetovom: “Kada bih sve trebao učiniti ponovno, počeo bih s kulturom”.
TKO JE SALVELLI
Salvelli, nema dvojbe, već pri prvom susretu ostavlja dojam nesvakidašnjeg umjetnika, a dojam je da je riječ o umjetniku donkihotovskoga žara, unatoč tome što je izlagao u desetak zemalja, a izložbe mu otvara čak pariški gradonačelnik... Marc Pio Maximillien Salvelli, čija je majka Hrvatica, djetinjstvo je proživio u Francuskoj, Švicarkoj, Bavarskoj, Genevi, Parizu... Završio je likovnu i filmsku akademiju, a izlaže od 1988. godine, uglavnom samostalno. U Francuskoj je imao čak 17 izložaba, u SAD-u pet, u Švicarskoj također. Izgalao je u Monaku, Njemačkoj, Italiji, Grčkoj, Španjolskoj, Švedskoj... Salvelli je i humanitarac pa je jednu od svojih dvadesetak izložaba u Hrvatskoj posvetio skupljanju priloga za djevojčicu Elu, koja je zaražena HIV-om u majčinoj utrobi.
