Čuveni norveški autor krimića Jo Nesbø dugo se poigravao s idejom da napiše knjigu za djecu. Čitava je priča krenula od njegove kćeri koja ga je, dok su jeli, molila da joj izmisli neku priču. I tako je Nesbø u listopadu 2007. godine objavio roman "Prdoprah doktora Proktora" o desetogodišnjem mršavku koji ima frizuru Elvisa Presleya, pametnoj djevojčici Lisi i dva debela zla blizanca čiji podjednako zli otac vozi hummer. Naravno, tu je i razbarušeni znanstvenik doktor Proktor koji je u svom laboratoriju u Oslu slučajno proizveo najjači prdoprah na svijetu. Pa onda nije čudno da u ovom romanu, koji je na hrvatski prevela Bisera Fabrio, a objavila ga Profilova biblioteka Fokus, ima jako puno prđenja, a na mahove i grotesknih sprdanja. Primjerice, s nekim omiljenim norveškim običajima, s norveškom kaznenom politikom, ali i policijom. Roman potvrđenog autora bestselera i u svom dječjem obliku ima obrise krimića, ali i bajke pa je sasvim normalno da u kanalizacijskim cijevima ispod Osla živi divovska anakonda koja kao u priči o Pinokiju i kitu na neko vrijeme čak i proguta glavnog junaka koji u hrvatskom prijevodu dobiva ime Mrva. Naravno, iz sigurne smrti i utapanja u otrovnim zmijskim plinovima Mrvu spašava prdoprah za koji je zainteresirana i CIA.
Roman u kojem se dječji likovi, kao u romanima Mate Lovraka, dijele na dobre i zle, izazvao je pohvalne kritike norveških kritičara i nominaciju za norvešku nagradu za dječju književnost. Stoga je Nesbø odmah počeo pisati drugi pa i treći nastavak priča o Proktoru, ludom profesoru čiji grleni glas zvuči kao loše podmazana kosilica za travu. I znanstveniku koji je pokušao izumiti prah koji bi spriječio peludnu groznicu, a izumio je prah od kojeg se prdi!
