Sjajno koncipiranu izložbu austrijskih autora “koji se služe fotografijom na načine koji nadilaze puko fotografiranje, upuštajući se pritom u izrazito konceptualno, eksperimentalno i procesualno bavljenje medijem”, koja se 9. rujna otvara u Galeriji Klovićevi dvori potpisuje dvoje kustosa: Sandra Križić Roban koja je lani u galeriji Camera Austria pripremila izložbu hrvatske konceptualne fotografije; i Reinhard Braun, direktor ugledne institucije Camera Austria. Izložbom “Arhivi, preraspodjele i premjeravanja” nastavlja se 10-godišnja suradnja s Camerom Austrijom, ističe Sandra Križić Roban.
Ideje zanimljivije od same slike
– Nacionalni pregledi umjetničkih događanja, pa tako i fotografije, pomalo su preživljena forma jer u konačnici ne mogu dati sintezan i jednoznačan odgovor o tome što je to austrijska fotografija, na primjer. Ova je pak izložba svojevrstan nastavak lanjskog projekta “Nulta točka značenja. Nefunkcionalna, neprikazivačka, elementarna, eksperimentalna i konceptualna fotografija u Hrvatskoj”, a koji je nakon zagrebačke premijere prošle godine bio prikazan u Cameri Austriji. Osobno me zanimaju stremljenja temeljena na ideji, a ne viđenom, ona koja potiču daljnja istraživanja, na postavljanje pitanja na koja ne moramo dobiti odgovor. Zanima me znanje koje potiče fotografska praksa i raznovrsnost oznaka koje je moguće primijeniti. Važna mi je fotografija koja je individualna, koja ne teži bilo kakvoj sintezi i u kojoj počiva jedna vrsta neodredivosti – kaže između ostalog Sandra Križić Roban.
Fascinantna je u tome kulturnopolitička logistika Austrije – kaže Sandra, a to podvlači i Reinhard Braun: – Već su 80-ih godina postojale vladine inicijative da se subvencioniraju fotografi i umjetnička fotografska produkcija. Zahvaljujući tome, došlo je do umjetničkog bavljenja fotografijom širokih razmjera.
Camera Austria svoje postojanje također može zahvaliti tome što se uspjela uspostaviti kao institucija; uslijedile su druge institucije, kao što su Fotohof u Salzburgu, i gotovo svaka austrijska pokrajina sada je imala svoj fotografski centar. Stoga bih rekao da je, imamo li na umu kako smo malena zemlja, austrijski utjecaj na područje suvremene fotografije prilično znatan.
Ono što želimo pokazati izložbom “Arhivi, preraspodjele i premjeravanja”, iako to može zvučati pretenciozno, to je tendencija k eksperimentalnom, konceptualnom, k istraživanju i pregledu. Unatoč tome, ne želimo tome pristupiti kao nekakvoj nacionalnoj značajki, i to iz više razloga; i zbog toga ovaj naslov nije puka fraza nego zacrtava različite terene bavljenja fotografskom slikom – tumači Braun.
Nema samo jednog trenda
– Stoga nema tu nekog trenda koji bi trebalo uočiti, nego se radi o mnoštvu različitih strategija, estetika i praksi koje su jednako prisutne i relevantne. Fotografski medij ne može se sažeti u jedan jedini trend, odviše je tu raznolikosti. Ponekad se načini prezentacije mijenjaju, prisjetimo se samo uokvirenih muzejskih fotografija velikog formata kakve su se pojavile 80-ih godina kada se fotografija probila u muzeje i na umjetničko tržište.
Zatim su devedesete možda bile karakteristične po projektno orijentiranoj i antiestetskoj prezentaciji fotografije kao jednog oblika dokumentacije među mnogima. U novije vrijeme najvažnija je pojava to što je fotografija u svojim različitim oblicima postala “prirodan” dio svijeta umjetnosti; gotovo i ne postoji skupna izložba koja ne bi uključivala i fotografiju – jasan je Braun.
Potkrijepit će to djela Sabine Bitter & Helmut Weber, Heidrun Holzfeind, Michael Höpfner, Krüger & Pardeller, Tatiana Lecomte, Christian Mayer, Karina Nimmerfall, Nicole Six & Paul Petritsch, Michael Strasser, Anita Witek, koja do 2. studenog ostaju pred publikom Klovićevih dvora.
