Kaj zajebavaju ovu kulturnjaci? Što bi htjeli ljudi koji zapravo ne rade ništa nego nam mažu oči nekim svojim izvedbama koje samoproglašavaju vrhunskom umjetnošću, a zapravo samo pišaju u bocu Radenske? Je li Kekec prvi i zadnji dobar slovenski film? To su tek neka od pitanja u kojima je Shakespeare susreo slovenske kulturnjake tijekom svoje "Ukroćene goropadnice", koju je Mestno gledališče ljubljansko u petak izvelo na gostovanju u Kerempuhu.
Bio je ne samo drugačiji Shakespeare, glumci su se doslovno ispričavaju publici zbog završnog monologa naslovne junakinje koji je u današnje vrijeme spolne jednakosti blago rečeno politički i društveno nekorektan, ali i sasvim drugačiji pristup humoru od onog na koji je navikla hrvatska kazališna publika.
Stvari su dotjerane do apsurda, Shakespeareu su dodana tri monologa (tema je naravno: kako biti žena) dramaturginja iz regije – Ivane Sajko, Maje Pelević i Simone Semenič, a srpska redateljica Anja Suša "Goropadnicu", baš kao u Shakespeareovo vrijeme, postavlja isključivo s glumcima.
I baš kao i u "Othellu" istog kazališta što smo ga nedavno gledali u ZKM-u, u prvom planu je opet Primož Pirnat ovog puta kao Petruccio, a ravnopravno uz njegovu glumačku ekspresiju stoji i samoironičan Matej Puc u ulozi Katarine. I nakon ove verzije Shakespearea zaista se više nitko ne bi trebao čuditi novom raspletu: Katarina je tako napisala memoare, prodala ih Hollywoodu, a u filmskoj ju je verziji glumila Nicole Kidman. Kod nas bi vjerojatno dobila i Kiklopa.
>> Kazališno vijeće: ‘Baldasar nezakonito zatražio našu smjenu’
