Adrian Mole, junak serije romana Sue Townsend, spada među rijetke literarne junake koji premošćuju generacijske razlike, ali i meridijane. Britanskog tinejdžera voli cijeli svijet, baš kao i mi u Hrvatskoj, a njegovi problemi u odrastanju takvi su da se s njima mogu poistovjetiti mladi iz cijelog svijeta. "Tajni dnevnik Adriana Molea", roman pisan u dnevničkoj formi u kojem naslovni junak ima 13 i 3/4 godina, prvi je iz poznatog serijala, po mnogo čemu i najbolji, a od petka ((. travnja) navečer Adrian živi i na sceni Kazališta Žar ptica. Dramatizirala ga je Dora Delbianco prema prijevodu Zlatka Crnkovića, a režirala Saša Broz. Sudeći po viđenom na premijeri, najviše će ga voljeti upravo oni koji se jednom nogom već nalaze u tom izazovnom pubertetu.
Mnogo je toga ugrađeno u ovu predstavu, od razvoda roditelja preko problema s prištićima, sve do buđenja seksualnosti, prvog listanja Playboya, prvog poljupca i prve ljubavi. Predstava u Žar ptici vizualno (scenografija Sara Haas, kostimi Marita Ćopo, scenski pokret Blaženka Kovač Carić) publiku vraća u osamdesete, kada se radnja priče i događa, ali to, naravno, prepoznaju samo odrasliji gledatelji. Za djecu i mlade to je tek blještavo šarenilo i neki šašavi ples. Dramaturginja priču vješto vodi kroz Adrianove zapise, a redateljica ih režira u brzom ritmu koji kombinira s videoprojekcijama. Jedina zamjerka koja im se može izreći jest način na koji su izgubili onu toplu notu britanskog humora koja je najbolje opisivala nesnalaženja mladog junaka u svijetu odraslih. Ovdje je i taj humor nepotrebno doveden do granice karikature i groteske, iako treba priznati da mladoj publici, koja Adrianove 'fore' zna napamet iz knjige te ih s veseljem prihvaća izvedene na sceni, to ni najmanje ne smeta.
U naslovnoj ulozi odlično se snašao Bogdan Ilić, dok Vesna Ravenšćak (u ulozi mame i bake) te Filip Nola kao tata dobro igraju roditelje djetinjastije od vlastitog djeteta, a Dunja Fajdić je taman dovoljno 'fatalna' Pandora.
