Mustafa Nadarević, dobitnik nagrade Fabijan Šovagović za životno djelo, poznat je kao glumac koji gotovo nikada ne daje intervjue. Tako se i njegovo druženje s novinarima na pulskom festivalu, na kojem mu je uručena nagrada Društva hrvatskih filmskih redatelja, pretvorilo u davanje izjava. No, to nije poza zvijezde ili velikana: 71-godišnji glumac rođen u Banja Luci jednostavno ostavlja dojam da od svoje karijere ne pravi nikakvu posebnu filozofiju.
Pa i na pitanje koje filmske uloge posebno pamti, odgovara:– Ima puno filmova koji su mi dragi, a nisam ih snimio. Mislim da se sve moje uloge mogu skupiti u pet-šest minuta, ali ne mogu se odlučiti koje su to uloge – kaže Nadarević, koji je jednako neodređen kada ga se upita za koje mu je to filmove žao što ih nije snimio.
– Bilo ih je dosta. Neke nisam htio, neke nisam mogao, neke drugi nisu mogli, pa nisam htio ni ja umjesto njih... Tako to ide u našem poslu. Ali mislim da postoji velika većina glumaca koji su izvanredni, ali nisu imali tu sreću kao ja. Moment sreće nije bez vraga u ovom poslu. Postoji cijeli niz glumaca koji naknadno budu otkriveni pa se ljudi poslije pitaju gdje su bili cijeli život – kaže Nadarević koji je, iako se to danas ne bi reklo, na filmu počeo relativno kasno. Tek kao 39-godišnjak snimio je prvu glavnu ulogu u filmu “Miris dunja” Mirze Idrizovića premda je prije imao vrlo zapažene uloge u TV serijama poput “Velo misto”, “Nikola Tesla” i “Nepokoreni grad”.
– To se dogodilo jer sam bio, mogu slobodno reći, dosta neodgovoran i infantilan. Ljubav i obitelj bili su mi ispred posla, a nisam znao naći mjeru između toga. Mislim da je infantilno odbijati uloge, inflantilno je ne spremati se za uloge koje dobiješ, pa ljudi kažu “nosi ga k vragu”. Ali s vremenom se to promijenilo. Za razliku od velikog broja naših filmskih velikana koje mlade generacije više ne poznaju, Nadarevića, zahvaljujući seriji “Lud, zbunjen, normalan“, prepoznaju i klinci. Je li lik Izeta Fazlinovića baš razina (glume) po kojoj bi nekim generacijama i vrsti publike volio ostati zapamćen?
– Znate kako je, svaki posao koji se mora raditi brzo, koji zahtijeva hitrost, povećava mogućnost da se napravi greška. U slučaju te serije, koja ima oko dvije stotine epizoda, može se napraviti tek dobar film, da bude duhovit i zabavan. Tu seriju, na koncu, piše jedan čovjek, Feđa Isović. Ne razumijem kako je to moguće, otkud mu toliko ideja, to u svijetu rade cijeli timovi. Dosad je publika mene uglavnom gledala u ulogama u kojima me netko kolje ili ja nekoga koljem, dosta često dopadale su me uloge čudaka i inspektora, i sad su se mnogi iznenadili da mogu igrati i komediju. Lijepo je da sam ovom serijom osvojio potpuno novu generaciju i vrstu publike, ali je također tako i dosta teško živjeti jer morate biti pažljivi prema ljudima koji vam prilaze, ali i to je dio glumačkog života.
>> Mustafa Nadarević: Puno vam hvala na nagradi Večernjakova ruža!
