I dok nas diskografska mašinerija (uz časne izuzetke) ovih dana počinje zatrpavati sto puta recikliranim božićnim adutima, nije naodmet upozoriti na jedan pravi zimski album – ali nastao kao rezultat nezadrživog umjetničkog impulsa, nikako iz komercijalnih pobuda. Ako je Kate Bush nečim doista uvijek bila vođena, od prvog albuma naovamo, onda je to isključivo njena neobuzdana mašta; snima rijetko, samo onda kad doista ima što reći, a kad se to i dogodi, kao što je to slučaj s novim albumom 50 Words For Snow, onda znate da je to namijenjeno dugotrajnom uživanju i proučavanju, a ne svakodnevnoj radijskoj upotrebi.
U sedam pjesama pretočenih u više od sat vremena glazbe dominira ledena sjeta izgrađena na njenim ‘'samotnim'’ potezima klavira i asketskim, jazzom obojenim aranžmanskim rješenjima. I naslovi skladbi („Pahulja od snijega“, „Jezero Tahoe“, „Magličasto“, „Među anđelima“...) dodatno sugeriraju o kakvom je hipnotički umirujućem ugođaju riječ. Ovdje nećete naći nove „Running Up That Hill“ i „Wuthering Heights“, kao što nećete čuti vokalne afektacije tipične za neka ranija vremena; meditativnost i slobodno strukturirane kompozicije odbit će pop-publiku, ali će zadržati trajnu pažnju onih kojima glazba nije tek puka zabava.
Iako 50 Words Of Snow nije savršen album (malo editiranja predugačkih dijelova ne bi škodilo), predstojeći zimski pejzaži teško da se mogu zamisliti uz finije istkanu i bajkovitiju zvučnu podlogu: čak se i Elton John dobro uklopio u ambijentalnost osmominutne „Snowed In At Wheeler“!
