U ponedjeljak se u kinu Europa na projekciji osrednje rumunjske "Medalje časti" činilo kao da je fama o premalom kinu i razgrabljenim rezervacijama postigla kontraefekt – gledalište je bilo tek napola puno iako je riječ o filmu iz glavne selekcije Zagreb film festivala.
Na kasnonoćnim Kockicama u kinu Tuškanac prizor je bio sasvim drugačiji – rijeke ljudi, uključujući one koji nisu uspjeli na vrijeme preuzeti (besplatnu) ulaznicu za selekciju naših mladih autora, tiskale su se na stubištu kina čekajući da ulove sjedalo, priručnu drvenu stolicu ili barem komad poda u prepunoj kinodvorani.
Mnoge od njih zanimao je prvi film Roberta Knjaza, simpatičnog erteelovca i odnedavnog brucoša zagrebačke ADU. Razočarani su tek oni koji su od Knjaza očekivali zaokret prema ozbiljnijem stvaralaštvu jer njegov "Dečko iz susjedstva" studentska je vježba tinejdžerskog humora, u kojem napaljeni Marko Makovičić punih šest minuta, uz par prvoloptaških fora, naskakuje na plastičnu lutku iz Name.
Solidno glasan aplauz pokazao je da je dijelu publike i to sasvim dovoljno, pogotovo nakon bolno pretencioznih "Pijuna" Davida Pejića kojima je otvoren program.
Priču o odnosu mladog para neusporedivo je bolje od amerikaniziranog Pejića prikazao obećavajući Filip Peruzović u pametnom, zrelom i životnom "Tetrapaku", filmu o lezbijskoj ljubavi portretiranoj kroz svakodnevne frustracije zajedničkog življenja.
A kao šlag na kraju došao je "Kada vidim Tanju" bivšeg Knjazova suradnika Jurja Lerotića, ispripovijedan nizom zamrznutih kadrova, u kojem odreda glume splitski naturščici, a nastao u jakoj produkciji Hulahopa. Ovaj zaista kvalitetan, topao i za naše prilike originalan narativni film prava je nagrada za sve loše što smo ponekad prisiljeni gledati na Kockicama. Poput preambicioznog, a potpuno promašenog "Ujaka" redateljice Hane Jušić.
