Nova pročelnica Ureda za kulturu Ana Lederer krajem prošlog tjedna u Večernjem listu oštro je komentirala redatelja Olivera Frljića, čiji je rad nazvala ideološkim agitacijama, a njega optužila za mržnju prema svemu hrvatskom.
Zatući neistomišljenike
– Iz izjave u izjavu Ana Lederer sve više otkriva svu raskoš svoje kazališne nepismenosti. Moram priznati da ona uvelike nadilazi sva moja očekivanja. U jednoj od zadnjih, tu istu nepismenost, na koju sam u više navrata ukazivao, pokušala je prikriti u intervju upakiranim javnim pozivom na linč moje malenkosti optuživši me, između ostalog, za galopirajuću mržnju “na sve i svakoga što ima veze s Hrvatskom”. Ovom izjavom Ana Lederer pridružila se probranom društvu koje je u proteklih nekoliko godina s visokih javnih funkcija na sličan način pozvalo ulicu da njihovu medijsku agresiju pretvori u konkretno fizičko nasilje: od predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović do čovjeka zaslužnog za lansiranje Zlatka Hasanbegovića u političku orbitu – nikad prežaljenog dojučerašnjeg predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka. Ovi napori urodili su nizom prijetnji smrću kojima sam bio izložen, fizičkim napadima, dvjema provalama u stanove te konstantnim terorom jednog dijela medijske scene koji novu pročelnicu itekako favorizira – rekao je Oliver Frljić za Večernji list dodajući kako vjeruje da će i riječi Ane Lederer “naći put do onog dijela nacionalne svijesti koji se najbolje realizira tako da zatuče sve što misli drugačije”.
– Prije nego što se to dogodi, nadam se da će najbliža suradnica osvjedočenog ustašofila Zlatka Hasanbegovića i ponosna gošća emisije urednika koji je usluge prostitutki plaćao kokainom, a u mladosti veselo pozirao s kukastim križem na ruci – Velimira Bujanca – objasniti na čemu temelji izjavu o mojoj galopirajućoj mržnji “na sve i svakog što ima veze s Hrvatskom”. Također bih je podsjetio da u svojoj paskvili nije nimalo originalna. Emir Hadžihafizbegović, glumac i autor ratnohuškačke drame “Godine prevare”, već me napao da mrzim sve tri bh. konfesije, a zamjenik srbijanskog ministra kulture Bratislava Petkovića Dragan Kolarević optužio me da sam srbomrzac. Nadam se da se Lederer dobro osjeća u ovako mješovitom nacionalnom društvu s kojim dijeli isti instrumentarij za eliminaciju političkih neistomišljenika – ciničan je Frljić.
– A kad smo kod nacije, poručio bih pročelnici da mi ova vrsta smokvina lista, kojom skriva svoju nekompetentnost i privatizaciju javnih funkcija koje obavlja i koje je obavljala, ne treba. Naciju ostavljam onima koji nemaju ništa bolje čime bi se mogli legitimirati. A Ledereričinu “malograđansku ljubav spram hrvatstva” ostavljam istoimenoj Krležinoj analizi: “Riječ je o ljubavi Hrvata za hrvatski narod, i to o ljubavi koju za sebe svojata jedan sloj malograđana...” – citira poznati redatelj pa podsjeća i na jedan kuriozitet.
Učio od njezina partnera
– Kad me pročelnica optužuje da “nikada nisam znao režirati tekst”, zamolio bih je da se tim povodom ponovno obrati svom bivšem partneru i bratiću Zlatka Hasanbegovića Ozrenu Prohiću. Dotični je, podsjetit ću je, bio moj profesor režije na Akademiji i primao je plaću da me, između ostalog, nauči i režiranju dramskog teksta. Da osoba koja bi trebala dijeliti javni novac za kulturu ne zna da su neke od mojih najnagrađivanijih predstava “Otac na službenom putu” i “Mrzim istinu” nastale na temelju dramskog teksta, pripisat ću njezinoj generalnoj zavadi s činjenicama. Također je podsjećam da je i predstava “Medeja” Slovenskog narodnog gledališča laureat prošlogodišnjih Gavellinih večeri te da je “Hamlet” kojeg sam postavio u ZKM-u bio prikazan na 21. Shakespeareovu festivalu u Gdanjsku. Ako pročelnica, prije nego što ponovno počne lupetati, treba više informacija o mojim režijama dramskih tekstova, sa zadovoljstvom ću joj ih dostaviti jer vidim da joj služenje internetom, gdje su te informacije ionako dostupne, nije najjača strana – zaključuje Frljić.
Riječki HNK I. Zajc ove godine ima na repertoaru 14 dramskih predstava. Od toga je šest stranih autora i osam "domaćih" autora. Od osam "domaćih" predstava, četiri su Frljićeve. Pa zar je taj stanoviti Frljić zaista toliko kvalitetan da kvantitativno vrijedi isto toliko kao svi domaći autori u zadnjih 200 godina, te svi strani autori u zadnjih 2500 godina postojanja dramskog kazališta? Frljić je za kazalište značajniji od Shakespearea, Ibsena, Čehova, Sofokla, Euripida, Molierea, Hugoa, Brechta itd....stvarno? U riječkom HNK je veći udio Frljićevih predstava u repertoaru nego što je bio udio Shakespearovih predstava u kazalištu u kojem je sam Shakespeare bio suvlasnik. Nemojte pričati gluposti, Frljić nije kazalište, Frljić je jugoudbaško zapišavanje mozgova, higijene, grada, države, kazališta i kulture. Gledajte Frljića i postat ćete Stazić, dakle poremećena osoba.