Iznenadna smrt kralja popa Michaela Jacksona u svijetu je odjeknula poput smrti princeze Diane. I kao što Diana nije umrla prirodnom smrću, i za smrt jedne od najvećih zvijezda šou biznisa može se reći sve osim da je bila prirodna. I kao što je naprasna smrt nesuđene britanske kraljice izazvala opću svjetsku žalost, tako će i fizički odlazak okrunjene ikone popa biti samo okidač za masovnu tugu, a možda i pojavu masovne histerije koja sasvim sigurno neće zapljusnuti samo obale Amerike.
Sudbina je htjela da Michael Jackson, koji je umro kao musliman, nikada neće započeti povratničku, a ujedno i oproštajnu turneju, koja je trebala početi za samo dva tjedna u Londonu. Jackson se obvezao da će održati pedeset koncerata, po jedan koncert za svaku od svojih pedeset godina. Ulaznice za te koncerte u londonskoj 02 Areni rasprodane su za nekoliko sati, no njihovi kupci nikada više neće uživo slušati i gledati jednog od najkontroverznijih umjetnika glazbene scene, koji je zadnji put na turneji bio prije punih 12 godina, a zadnji album objavio prije osam godina.
U međuvremenu, nizale su se loše vijesti o Jacksonovu bankrotu, prodaji velikog posjeda Neverlanda čije tajne iz spavaonica nikada neće biti potpuno otkrivene, potresnim TV intervjuima u kojima je zbunjeno govorio o pedofiliji, sudskom procesu u Kaliforniji u kojem je porota ipak rekla čarobne riječi “nije kriv”.
Kostur bez mesa
Prije dvije godine Jackson je za nastup u ekskluzivnom tokijskom klubu dobio milijun dolara a da nije pustio niti glasa. Svih tih posljednjih godina taj čudesni pjevač i plesač, ali i autor brojnih hitova bio je spominjan samo kao kostur s malo mesa koji se pred kamerama žednim krvi polako, ali sigurno raspada, a njegovi umjetnički dometi i značaj bili su duboko u drugom planu.
Foto: AFP
A Jackson je revolucionizirao svjetsku glazbenu scenu kada je svoje albume, pa i onaj najprodavaniji u povijesti glazbe “Thriller” iz 1982. reklamirao i aktraktivnim, plesački savršenim spotovima koji su utjecali i na filmsku industriju, ali i na industriju zabave općenito. Jackson je kao autor potpisao ili supotpisao neke od najvećih glazbenih hitova posljednjih desetljeća.
On i Lionel Richie autori su pjesme “We Are the World” kojom je 1985. prikupljan novac za Afriku. Tu je i suradnja s Paulom McCartneyem u pjesmi “Say, Say, Say”. Napisao je Jackson i pjesme kao što su “Billie Jean” ili “Black Or White”, pa i ne čudi da su njegovi albumi prodani u više od 750 milijuna primjeraka.
Obama prije Obame
Manje je poznato da je Jackson na vrhuncu popularnosti i kreativnosti 1985. za 47,5 milijuna dolara kupio i prava na većinu pjesama Beatlesa, pa je postao i uspješan glazbeni biznismen, a zanimljivo da ga je u taj biznis uputio baš McCartney, što je i izazvalo nesuglasice među njima.
Danas, kada mnogi američki umjetnici uplakano tvrde da je Jackson bio genije, svima je i jasno da je burnim životom sa dva braka i troje djece, stalnim optužbama za pedofiliju, ali i javnim okrivljavanjem vlastitog oca za teško zlostavljanje u djetinjstvu postao žrtvom one iste mašinerije koja mu je i pomogla da se domogne svjetskog medijskog trona.
Foto: AFP
Mediji su ga optuživali da se podvrgava plastičnim operacijama jer od Afroamerikanca želi postati bijelac. A on je tvrdio da ima bolesnu kožu. U mladosti je pretrpio i ozbiljne ozljede nosa zbog kojih je išao na operacije, a svojedobno je na njega bačena i petarda koja mu je opekla lice. No, stoji i činjenica da je Jackson bio osoba podvojenog identiteta, potpuno usamljen u svom bogatstvu i naglom uspjehu, žrtva i vlastite obitelji, ali i predrasuda koje američko društvo još ima prema ljudima bez “pedigrea” i afroameričkoga podrijetla.
Jackson je glazbenu karijeru počeo kao četverogodišnje dijete. Bio je mali rasplesani crnčić kojeg je otac, tvornički radnik, i batinama tjerao na vježbanje. Godinama je Jackson nastupao sa starijom braćom, s deset je godina snimio prvu ploču, no tko je tada mogao zamisliti da će mališan iz mjesta Garyja postati jedan od najvećih humanitaraca, dobitnik brojnih Grammyja, crni zabavljač kojeg u Bijeloj kući prima predsjednik Ronald Reagan i kojeg u siromašnim afričkim državama dočekuju mase od stotinjak tisuća ljudi s natpisima “Dobro došao kući”. Na neki metaforički način, bio je Michael Jackson Obama prije Obame.
Iako je bio lik iz neke u početku dobro dizajnirane bajke, tekstopisci su se očito previše zanijeli, pa je bajka postala mučna tragedija u kojoj je nesretni Jackson ostao i bez rase, vjere, obitelji, glasa, stasa, spola, kreativnosti, a vjerojatno i volje za životom. No nikada, ama baš nikada nije ostao bez publike.
