Legenda dubrovačkog i hrvatskog teatra, ali i Dubrovačkih ljetnih igara, Milka Podrug Kokotović na ovogodišnjem će festivalu glumiti u čak tri predstave!
S pokusa u hotelu Belvedere gdje glumi u svjetskoj praizvedbi drame Tomislava Zajeca "Spašeni", juri na predstave "Na taraci" Iva Vojnovića u kojoj je na sceni uz imena kao što su Marija Kohn, Tonko Lonza, Pero Kvrgić i Miše Martinović. A tu je i predstava "Sluškinje" Kazališta Marina Držića, sve zajedno devet nastupa. Dobar prosjek za umjetnicu rođenu 1930. godine, koja u Dubrovniku glumi od 1954. godine.
– Najbolji su glumci najviše zaposleni – kratko komentira ravnateljica Kazališta Marina Držića Jasna Jukić koja je, opća je ocjena, preporodila to kazalište.
A Milka poslije prve festivalske "Tarace" u užarenoj dubrovačkoj noći kratko kaže: "Samo da budem živa i zdrava."
Kakvi su, prema vašem mišljenju, "Spašeni"?
– "Spašeni" su sjajan tekst. On je toliko životan, toliko je pravi. Oni su to pripremali u Zagrebu, ali i ja sam bila petnaestak dana, no žao mi je što mi malo nedostaju probe. Sada moram obnavljati "Sluškinje" 20. i onda opet paralelno ići na probe "Spašenih". Sputana sam, nije mi pedeset godina. Bolje da ne kažem koliko mi je... Ima nas glumaca iz tri generacije. Lala (Vlatko Dulić) i ja smo starci, tu su glumci srednje generacije i studenti ADU.
Podsjeća li tekst "Spašenih" na onaj glasoviti film "H-8" u kojem je također riječ o prometnoj nesreći?
– Ne, ne,ne. Nesreća nije bit, nego je povezala sve sudbine kao da je riječ o jednoj osobi. Kao u sjajnoj predstavi "Tri visoke žene" koju je radila Nenni Delmestre. Sve te osobe iz "Spašenih" jedan su život. Za film bi to bilo idealno. Prostor u kojem igramo nevin je. To je hotel Belvedere u kojem je igrana "Četvrta sestra". Mislim da bi mogla biti odlična predstava jer Franka Perković krasno radi. Žao mi je što strašno slabo spavam, ali sam profesionalac. Ne mogu bez posla.
Kako to da niste nastupali na otvaranju?
– Nisam htjela iako su me zvali. Jer, ne robujem ja tradiciji, što je bilo i Knez i ulazak glumaca to je nekada bilo kao u Teatro Stabile iz Milana s Vittorijem Gassmanom. Nosila sam repertoar Igara, igrala po nekoliko uloga, znala završiti Kraljicu u "Hamletu" i išla na Gundulićevu placu igrati Lauru u "Dundu Maroju". Ali, otvaranje sam gledala na televiziji nevino i objektivno. Stari Dubrovčani i srednji i oni mlađi skandirali su: vratite nam Linđo, ali ide se dalje i meni se to jako svidjelo. Nešto novo, ali ljudi koji su tamo na štiklama visoko u gledalištu htjeli bi znati čiji su citati, no likovno i uopće vremenski da se ne otegne sa svečanošću, to je Dora Ruždjak jako dobro napravila. I Zajec je isto napisao scenarij, on je čudnovato mlad i tako zreo, s posebnom konstrukcijom rečenicom. Oduševljena sam, oduševljena!
Sjećate li se da je na Igrama već bio izvođen neki ruski pisac? Druga premijera Igara Gogoljev je "Revizor".
– Ne bih se mogla sjetiti. Sve je išlo na baštinu i na Shakespearea, Molièrea, Goldonija... Ruske klasike gledala sam na Bitefu još prije rata, svjetsku avangardu. Staroj vlasti na Igrama svaka čast, ali je Dora unijela svježinu. Ja sam sve napravila s bivšima, i častim ih i hvalim, ali ovo je sada jedan početak i to je vrlo zanimljivo – zaključuje glumica koja je i u Vojnovićevoj "Taraci" u režiji Joška Juvančića u ulozi gospođe Mare podigla živi spomenik svim dubrovačkim gospojama.
