"Evo vam ključevi grada, ali ne dirajte ništa, većina je mjesta zaključana, a za ostalo ćemo se dogovoriti u hodu, ako bude moguće", rečenica je kojom Krešimir Dolenčić simbolično opisao svoj dvogodišnji mandat intendanta Dubrovačkih ljetnih igara. Ta se rečenica nalazi u izvještaju Vijeću Dubrovačkih ljetnih igara i ponajprije se odnosi na tvrđavu Revelin koja je postala noćni klub. A za festival je važna jer su se ondje izvodile probe, ali i koncerti. Ondje su se izvodili ambiciozniji programi zbog sjajne akustike. Nedostatak prostornih kapaciteta višestruko se odrazilo na kvalitetu festivala, naveo je bivši intendant Igara.
Prostorni kapaciteti
Dolenčić navodi da festival kakav poznajemo treba zauvijek zatvoriti. U postojećim uvjetima nemoguće je kvalitetno napuniti 47 dana programa koji se ne planira promišljeno ni strateški dugoročno, nego se donosi u "posljednji čas".
Ovo ljeto glumci su u predstavi Dundo Maroje morali imati mikrofone kako bi ih se čulo jer je restoran ispod glavne tribine radio za vrijeme premijere, a ne postoji drugo mjesto gdje se predstava mogla igrati. U Kneževu dvoru, navodi Dolenčić, nepodnošljivo smrdi ulje za vrijeme koncerata, a zaposlenici festivala prisiljeni su ulaziti u rasprave s vlasnicima kafića i restorana. Nemoguće je bez intervencije pomaknuti makar jedan štand, a Grad Dubrovnik nema nijednu dvoranu u koju bi se predstave mogle preseliti u slučaju kiše.
– Festival šest i pol desetljeća djeluje prema sličnom modelu. Država je u pravilu uvijek i glavni financijer programa pa današnji budžet festivala u usporedbi s onime iz bivše države, u kojoj je živjelo više od 20 milijuna ljudi, a na kulturi se nije štedjelo, trebao bi biti barem pet puta veći da dostigne produkciju iz tih vremena. Kada bi i postojao takav budžet, ne bi se imao gdje potrošiti jer ne postoje prostori za velike balete, gostovanja najboljih orkestara, solista, veliku većinu predstava – kaže Dolenčić.
Zbog svega toga stava je da se festival mora radikalno promijeniti.
Anakroni Orlando
– Dubrovačke ljetne igre su preduge i preskupe, održavaju se u terminu kada je Dubrovnik potpuno zauzet drugim interesima. Moramo se zapitati koliko se taj entuzijazam još može trošiti. Generacije umjetnika okupljene u zajedničkim projektima mimoilaze se u doživljaju Dubrovnika. Dubrovačke ljetne igre moraju se reprogramirati, reorganizirati i promijeniti. To je moguće ako se napuste dosadašnji modeli upravljanja uz dobro razrađene ciljeve i u međusobnoj suradnji grada i države – rekao je Dolenčić.
Upozorio je i na anakronu nagradu Orlando koja se dodjeljuje za glazbenu i dramsku izvedbu, ali ne i za balet. Lani je izvedeno rekordnih 136 programa, a ove godine 79 i svi su rasprodani. Zbog aplikacije za titlovanje predstava festival je dobio europsku nagradu. Dolenčić je pozitivnim ocijenio dvije rasprodane premijere. Romeo i Julija pokazali su na potrebu revitalizacije palače Skočibuha, a Dundo Maroje igran je na Držićevoj poljani, što je bilo akustički neprikladno.
Dubrovačke ljetne igre su preduge, preskupe i održavaju se u terminu kad je grad potpuno zauzet drugim interesima
bivši intendant
Vrijedan je program "Pisci u Gradu" koji je doveo Alessandra Baricca, kao i balet Opasne veze.
– U ime ad hoc "razvitka", "živog keša" koji se slijeva u potocima zaboravlja se bilo kakvo planiranje i strategija, razmišljanje o Dubrovniku 2025. Vrijednosti su zadane i kontrolirane pa se festival prilagođava nevolji – rekao je Krešimir Dolenčić.
>> Krešimir Dolenčić odlazi s mjesta intendanta Dubrovačkih ljetnih igara
>> Tarbuk intendant, dramski program vodi Mani Gotovac
Dubrovnik je mutirao.