Tih 45 minuta ona živi u nekom drugom svijetu. I to onom kojim vladaju lutke, krokodili, miševi, volovi, klaunovi, svi oni likovi koje uspije stvoriti ljudska imaginacija, a čija životnost ovisi samo o pokretima njezine ruke. I tako čitav život. Pedeset i šest joj je godina, a Jadranka Čunčić-Bandov i dalje se ne prestaje – igrati.
A zašto i bi kad joj igrokazi koje osmisli, napiše i izvede na pozornici pune bankovni račun...
Znaju napamet
Iza nje je već više od tisuću samostalnih predstava, ispisanih osam dječjih knjiga te milijuni školaraca koji znaju barem jedan dijalog iz njezinih djela napamet.
Ne postoji selo, zaselak, grad, a ni osnovna škola u Hrvatskoj koju zajedno sa svojim lutkama nije posjetila i gdje nije odigrala barem jednu lutkarsku predstavu.
– Nema boljeg osjećaja nego stati pred učenike nižih razreda i onda shvatiti da oni te igrokaze već poznaju, da vole te likove, ali im baš nikako nije jasno da sam ja napisala sve dijaloge koje čuju. Oni, naime, vjeruju da izgovoreno nastaje samo od sebe – kaže Jadranka i napominje: – Nikad neću zaboraviti djevojčicu koja mi je prišla i komentirala da sam zapravo živa žena koja ima i ruke, usta i uši.
Svi su oni odreda scenski funkcionalni, nemaju suvišnog teksta, već baš onoliko koliko lutka kao \"protagonist\" može podnijeti.
U jednoj predstavi Jadranka Čunčić-Bandov izmijeni i do dvadeset likova, isto toliko puta promijeni glas i začuje barem dvostruko toliko aplauza.
Obitelji Bandov svijet lutaka i mašte posve je normalna stvar, a djeci u susjedstvu – pravo čudo.
– Lutke izrađujem od raznim otpadnih materijala. Čarapa postane žirafa, kutija za jaja krokodil, tikvice tikvići i tako unedogled – kaže.
Nema konkurencije
Njene lutkarske minijature sadržaj su čitanki, a prave izrađene lutke i danas su omiljeni likovi – Olibum i Zvrndibum.
– Moje lutke izlaze iz knjiga i dječjih časopisa, napuštaju malu lutkarsku scenu i nastavljaju samostalno živjeti među djecom. To je za svakog autora najznačajnije priznanje – kaže autorica.
U poslu koji obavlja nema konkurencije – nitko još nije dokazao da u samo jednoj predstavi pred dvjestotinjak djece može odigrati 20 različitih likova!
