Filmski festival Cinehill Motovun gostovao je desetak dana u Laubi pa je i zagrebačka publika imala priliku pogledati nekoliko naslova koji su obilježili festival. Među njima neizostavan je bio i pobjednik festivala, film kanadske redateljice Charlotte Le Bon "Jezero Falcon". Festivalski žiri opisao ga je između ostaloga i rečenicom da je riječ o filmu koji je tako lako gledati i tako teško zaboraviti. I zaista jest tako.
"Jezero Falcon" prozračan je uradak koji snažno reminiscira prve ljubavi; njihovu slatkoću, ako se gleda iz neke odraslije perspektive, ali i gorčinu i osjećaj da slomljeno srce zbog neostvarenosti nikad neće proći, ako se gleda iz adolescentske perspektive. I obje se te perspektive u "Jezeru Falcon" spretno isprepliću i bogato nadopunjuju. A prvu ljubav ovdje doživljava Sebastian, dječarac koji je s roditeljima došao na ljetovanje u Kanadu.
Smjestili su se u kuću obiteljskih prijatelja koji imaju 16-godišnju kći Chloé. Sebastian i Chloé u njoj žive cijelo ljeto kao cimeri, ali i prijatelji koji razvijaju neobičan odnos koji gotovo nikad ne prelazi granicu prijateljstva. A i onda kada je tek ovlaš pređe, to se dogodi tako suptilno i nenametljivo da ne narušava njihovo prijateljstvo i ne stvara čudne i neugodne osjećaje između njih. Sebastian s Chloé upoznaje adolescentski život: prvo pivo, prvi joint, druženja s njezinim starijim prijateljima, priče koje zaokupljaju mlade... No, uz sve to, Sebastian se zaljubljuje u Chloé koja je od njega starija. Često zbunjen, uči se nositi s emocijama koje mu se javljaju. Zbog svega toga, "Jezero Falcon" lagana je i pomalo melankolična, ali topla priča o odrastanju. No to je tek jedan sloj filma. Chloé je, naime, pomalo opčinjena legendom o duhu dječaka koji se utopio u jezeru i koji se sada tu i tamo javi i dođe među žive. Zapravo je priča o duhu dječaka poginulom u jezeru jedan od glavnih motiva filma, ali i stupova oko kojeg Chloé i Sebastian grade svoju komunikaciju, druženje i prijateljstvo. I sve bi se to moglo zadržati u granicama nježnog, sladunjavog i simpatičnog filma o odrastanju dječaka koji se zaljubljuje u stariju djevojku. U tom bi smislu "Jezero Falcon" donekle podsjećalo na nešto manje koloritnu, živopisnu i duhovitu "Licorice pizzu". Ovako, budući da motiv duha dječaka iz jezera postupno, ali detaljno i sveprožimajuće poprima neke veće razmjere, koji se nisu dali naslutiti na početku filma, film čak sadrži i neočekivane elemente horora koji se otkrivaju na samome kraju. U kombinaciji s jezivom glazbom koja se pojavljuje i "krešendira" u finalu filma, zaista se tek tad zaokružuje cijela "Jezero Falcon" priča. Od romantične priče, preko ljetne drame do nadrealnog horora, motovunski pobjednik zaista jest film čiji dojam ostaje snažan još dugo nakon gledanja.
