Talijanski književnik srednje generacije Antonio Scurati već je poznat hrvatskim čitateljima. A kad pročitaju opsežnu knjigu “M. Dijete svojega vremena”, koju je uoči Interlibera objavila Fraktura u prijevodu Ane Badurine i pod uredničkom paskom Sanje Jovičić, Scurati će vjerojatno dobiti i nove obožavatelje u Hrvatskoj. Naravno, da bismo se upustili u avanturu čitanja te knjige koja nije tipičan roman jer je riječ o preciznoj, gusto ispisanoj povijesnoj kronologiji uzleta talijanskog fašizma koja ponekad i drastično inzistira na činjenicama, morate biti osoba zainteresirana za povijesne teme. Ili vas moraju interesirati bizarni povijesni likovi kao što je i lik talijanskog fašističkog prvaka Benita Mussolinija koji nam na filmskoj traci ponekad djeluje poput nekog zabavnog napuhanog Kermita. A riječ je o čovjeku koji je bio sve samo ne zabavan. Scurati je o Mussoliniju odlučio napisati tri knjige. U Italiji je lani objavljena druga, a pred hrvatskim čitateljem tek je uvodna, koja obuhvaća povijesni niz od osnivanja borbenih odreda u ožujku 1919. do siječnja 1925. godine, kad je Mussolini kao najmlađi talijanski premijer u povijesti totalno podjarmio talijansku demokraciju i njezin kraljevski parlament.
U Scuratijevoj knjizi ima nenormalno puno ljudskih žrtava. Zbog toga je to knjiga koja je mučna, na mahove izaziva i gađenje zbog krajnje bestijalnosti brojnih zločina. Italija, koja se hvali da ima najviše kulturnih spomenika po glavi stanovnika, u ovoj je Mussolinijevoj biografiji zemlja u kojoj je okrutni ulični linč bio dio svakidašnjice. Istina, riječ je o periodu koji se direktno nadovezuje na mučni Prvi svjetski rat iz kojeg je Italija izašla s puno ratnih pobjeda i poraza, što je na duši razjedinjene nacije ostavilo puno rana. Brojni ratni veterani ostali su razočarani korumpiranim političarima, zemljoposjednicima i kapitalistima te su se uz pomoć Mussolinija i njegovih suradnika oteli kontroli i u državu uveli puzajući državni udar. Scurati svoj dokumentaristički roman piše i uz pomoć dokumenata, izrezaka iz štampe, citira pisma Mussoliniju ili pak pisma i poruke koje je Mussolini slao drugima. Ocrtava njegov psihološki profil kao muškarca snažnog libida koji privlači žene svih staleža i generacija, ali i koji u gladijatorskoj borbi s drugim muškarcima u pravilu izlazi kao pobjednik. Nije mu bilo teško naučiti voziti avion. Nije mu teško ponižavati obrazovanije i starije političare. Nije mu teško naređivati surova ubojstva, ali ni glumiti čovjeka iskreno zabrinutog za demokraciju. Proizašao iz socijalističkog pokreta, Mussolini vrlo brzo postaje zaštitnik krupnog kapitala i stoljetnih vlasnika talijanske zemlje. Neumjeren u seksu i nasilju, u svom je rušilačkom putu prema premijerskom položaju želio ovladati čak i Katoličkom crkvom, u čemu je djelomično i uspio, spretno pregovarajući s papinim visokim dužnosnicima, uvijek spreman na taktičke ustupke koje je Vatikan priželjkivao.
U knjizi u kojoj se Mussolini penje talijanskim političkim stepenicama prema vrhu, puno su prostora dobile njegove i ne tako brojne stalne ljubavnice (napose otmjena zaštitnica Margherita Sarfatti koja ga uvodi u visoko društvo i bitno utječe na njegovo ponašanje). Ona je svakako više utjecala na Mussolinija nego ijedan njegov muški sljedbenik. Tu je i neizostavni pisac i osvajač Rijeke Gabriele D’Annunzio, Mussolinijev uzor, ali i rival, stalna opasnost Duceovu egoističnom karakteru. Zahvaljujući D’Annunziju, naša Rijeka je u ovoj Scuratijevoj knjizi dobila itekako važno mjesto. Uostalom, nije slučajno baš Rijeka jedan od najvažnijih gradova fašističke mitomanije, što u Hrvatskoj još nije dovoljno osviješteno. S puno detalja Scurati se bavio i likovima kao što su nemilosrdni Mussolinijev batinaš Italo Balbo, ali i idealizmu sklon socijalistički prvak Giacomo Matteotti, kojeg na rimskim ulicama ubijaju fašistički nasilnici, što Duceovu vlast dovodi na prag propasti... A zašto taj prag te 1924. godine nije prijeđen, u ovom uzbudljivom djelu objašnjava Scurati otvoreno pišući i o simpatizerima i pobornicima fašizma kao što su to Arturo Toscanini, Filipo Tommaso Marinetti.., pa čak i Benedetto Croce i Luigi Pirandello.
