Plodni pisac Josip Mlakić čiju je književnu produkciju doista teško pratiti, nedavno je obja- vio i proznu zbirku neobične strukture čak i za ovo nekonzistentno doba nazvanu “Na Vrbasu tekija”. Objavili su je Fraktura i Franjevački samostan sv. Luke iz Jajca, još jednog kraljevskog grada iz regije čija povijest nije ispala nimalo kraljevska. A tekija s Vrbasa iz naslova najnovijeg Mlakićeva djela jest jajački franjevački samostan koji je tako ispao jedan od njegovih glavnih protagonista i zamašnjaka radnje koja se razlila kroz nekoliko burnih stoljeća.
I sama knjiga ima razgranat sadržaj koji bismo mogli uvjetno podijeliti na roman pristojne dužine “Na Vrbasu tekija”, potom na grupu priča “Jajačka hronika” posvećenu ljudima vezanih ouz povijesnu osobu fra Josipa Markušića, a onda i na esejističko dokumentaristički, dijelom i autobiografski epilog nazvan “Paučina i promaja”. A taj se epilog s puno zagonetki i zakučastih rukavaca bavi i autorstvom uvodnog rukopisa čija je tema izgradnja franjevačkog samostana u vrijeme kada je osmanska vlast još uvijek čvrsto vladala Bosnom i njezinim šarolikim stanovništvom. Naravno, Mlakić je ovog puta bio vrckav pa je na kraju ove uzbudljive knjige čitatelju pokušao “prodati” priču da je pravi autor teksta prepunog povijesnih podataka o tekiji na Vrbasu oprezni i distancirani nobelovac Ivo Andrić, čovjek koji je i sam zavirivao u bogate franjevačke bosanske biblioteke koje su fratri uspjeli sačuvati čak i od sebe samih. Stoga je ov Mlakićeva knjiga i neskrivena posveta velikom i ipak nedostižnom Ivi Andriću, ali i upornim franjevcima iz franjevačke provincije Bosne Srebrene u čiju je povijest autor itekako duboko zagazio, ne prešujućući ni njihove sukobe, grijehe, pogreške, zablude pa i zakašnjela kajanja. U knjizi “Na Vrbasu tekija” Mlakić je na neki način proširio ne baš zanemariv Andrićev opus posvećen franjevcima i njihovu autentičnom poimanju Bosne, koji je jedini književni nobelovac s ovih prostora jako dobro poznavao i o kojem je, uostalom, svjedočio iz prve ruke, kao kršteni katolik kojem je majka čak i služila kod jednog travničkog franjevca.
Kada već sam Andrić nije pisao o vrlo zanimljivom i neukrotivom fra Anti Kneževiću, najvećem borcu za izgradnju jajačkog samostana, onda je to umjesto njega učinio Mlakić, pisac postojane koncentracije, ali i tvrdih stavova po čemu se i najviše razlikuje od eteričnog i krajnje diplomatičnog nobelovca čija je nedokučivost ostala živa i godinama nakon njegove smrti. Osim o Kneževiću, u ovoj se knjizi minuciozno razglaba i o brojnim drugim osobnostima koje su ispisale povijest hrvatskog naroda ne samo u Jajcu nego i u cijeloj Bosni, pa i Hercegovini i to ne samo u onim turskim zulumskim vremenima koje Mlakić opisuje suvereno i nadmoćno, nego i u kasnijim vremenima. Nije Mlakić preskočio ni vrijeme austrijske okupacije Bosne, baš kao ni vrijeme Drugog svjetskog rata kada su Bosnom uz stranu pomoć pokušavali zavladati ustaše.
Nije zaboravljeno ni vrijeme kada su bosanski franjevci, umjesto sultanu na Bospor, morali na noge moćnom maršalu Titu, u grad smješten na ušću rijeke Save u Dunav u kojem se također odvija dio ove knjige koja svoje tajne skriva kao rijeka ponornica. I posjet Titu baš kao i posjet sultanu nije bio bez koristi za malu ali žilavu franjevačku bosansku obitelj koja je moćnicima svih vrsta i porijekla (pa čak i onima koji su ne tako davno bili i naši suvremenici) potpuno neobjašnjiv fenomen. Nekakva tanka, ali čvrsta riblja kost koja jako dugo ostaje u grlu i nema nikakve šanse da se iz grla izvadi. Ali kost koja ostaje svoja na svojem bez obzira na povijesne mijene, fermane, promjene granica i objave s dalekovidnica koje su htjeli nadobudno pretvoriti u novovjeke katedrale. I to narodu čije su neke katedrale, metaforički rečeno, starije i od kršćanstva.
Jedna od naljepših minijatura iz ove mudre knjige za ćeif, ali i za razmišljanje koju valja zapamtiti svakako je priča o sramežljivom i samotnjačkom tetrijebu iz bosanskih planina. Šumskoj ptici koja je, na sreću i barem za sada, preživjela i evolucije i revolucije, baš kao i bosanski franjevci.
