Kada je o operi riječ, postoji tvrdnja da je trend da njena publika stari. Dokaz suprotnog je pariška opera koja 2019. slavi 350. rođendan, a među pretplatnicima bilježi 95.000 osoba mlađih od 28 godina.
Opera je živa, zanima mlade, odavno nije namijenjena samo elitama, dio je opće kulture, a neka od djela poput “Aide” i kantate “Carmina Burana” trebalo bi slušati barem jednom u životu. Idealna prilika za to pruža se već ovaj tjedan u povijesnom ambijentu pulske Arene gdje je “Aida” na repertoaru 27. srpnja, a “Carmina Burana” 29. srpnja.
“Aidu”, operu o ljubavi i domoljublju ovaj put u režiji Marina Blaževića i pod dirigentskim vodstvom maestra Ville Matvejeffa, predvodit će neka od najvećih imena operne scene, redoviti gosti Metropolitana, Scale, Covent Gardena, ali i HNK Zagreb i Rijeka: Kristina Kolar, Fabio Armiliato, Carlo Colombara, Dubravka Šeparović Mušović, Giorgio Surian, Luka Ortar, Anamarija Knego i Marko Fortunato, praćeni orkestrom i zborom Opere te Baletom HNK Ivana pl. Zajca.
Veličinu kantate Carla Orffa “Carmina Burana” publici će dočarati dvije stotine izvođača predvođenih svjetskom opernom superzvijezdom, dobitnicom Grammya i nominiranom za Oscara za izvedbu u filmu „Mladost“ Paola Sorrentina - korejskom sopranisticom Sumi Jo. Pod ravnanjem maestra Matvejeffa pratit će je kontratenor Franko Klisović i bariton Robert Kolar, osnaženi orkestrom Opere HNK Ivana pl. Zajca, Akademskim zborom Ivan Goran Kovačić iz Zagreba te dječjim zborovima Kap i Torretta.
Da je riječ o glazbi za sva vremena, govori i činjenica da je “Aida” i prva opera koju je Hollywood odlučio ekranizirati, a uz “Traviatu” i “Rigoletto” spada u najizvođenije opere svijete. Izvodi se i do 400 puta godišnje.
Njezin autor Giuseppe Verdi još je s Nabuccom 1842. postao idol Talijana. Po zidovima se poslije premijere pisalo Viva Verdi. Narudžbe za skladanje novih opera počele su se nizati i u devet robijaških godina, kako ih je nazvao, skladao je dvanaest djela različite kvalitete. No drugi karijerni vrhunac dostigao je tek 1871. “Aidom”.
Stvorio je operu koja nema ništa egipatskog u zvuku, a potpuno je egipatska duhom. “Aida” je, prema riječima Charlesa Osbornea, autora knjige o Verdiju, “u čisto glazbenom smislu čudo melodijske ljepote i maštovite orkestracije, sa savršenom ravnotežom objektivne deskripcije i subjektivne osjećajnosti, ukratko – trijumf stvaralačke mašte.”Postoje izvori koji tvrde da ju je sa sadržajem iz povijesti starog Egipta za otvorenje Sueskog kanala naručio Ismail Pasha, tadašnji egipatski vladar.
No nasuprot tom intrigantnom vjerovanju Verdi je navodno to odbio uz izgovor da ne piše djela po narudžbi. Ipak, uz suradnju francuskog egiptologa Augustea Mariettea i talijanskog libretista Antonia Ghislanzonia, Verdi je napisao operu u četiri čina, za koju je dobio 150 tisuća franaka i premijerno je doista izvedena 24. prosinca 1871. u Kairu.
Verdi se nije pojavio na premijeri uvrijeđen time što na nju nije bila pozvana šira javnost. Stoga je pravom premijerom “Aide” proglasio talijansku izvedbu 8. veljače 1872. u milanskoj Scali. “Carmina Burana” ,pak, prvi je dio glazbeno-scenske trilogije Triomfi uz Catulli Carmina i Trijumf Afrodite. Djelo je nastajalo tijekom 1935. i 1936. godine, a inspirirano je istoimenom zbirkom stihova iz 13. stoljeća. Godine 1934., Karl Orff otkrio je u jednom antikvarijatu u Njemačkoj zaboravljenu zbirku .
Ti jednostavni, ali moćni srednjovjekovni tekstovi toliko su ga fascinirali da je skladao besmrtnu glazbu koja će puno godina kasnije nadahnuti i filmsku glazbu za “Ratove zvijezda”. I Orff je tu kantatu smatrao svojom najboljom skladbom. Nazvavši je Opusom 1, anulirao je na neki način sve što je skladao prije nje.
