Robert Altman od ovog se svijeta oprostio u punoj formi. "Najluđi radijski show", doduše, nije njegovo najvažnije djelo, no zasigurno je jedno od najtoplijih i najzabavnijih.
Film o posljednjoj emisiji stvarnog (a u stvarnosti još i te kako živog) radijskog showa altmanovski je lišen stvarne radnje i klasične naracije te u najboljoj redateljevoj maniri hvata ono što se preko radijskih valova ne može spoznati fino ispletenu dinamiku međuljudskih odnosa iza pozornice.
Mozaična, komično-glazbena emisija uživo, svojevrstan atavizam pod nepogrešivom palicom šarmantno odsutnog vođe parade G. K. Keillora koji ovdje glumi samog sebe, u Altmanovoj ekranizaciji kombinacija je stvarnih i fiktivnih točaka i likova iz emisije namjerno isprepletenih tako da se izbriše granica između fantastike i realnosti.
U osnovi je riječ o posveti mirnoj, neizbježnoj, ali ne i tužnoj smrti (emisije, epohe, čovjeka) koja je okupila i nadahnula prokušanu glumačku postavu; šalama pozivajući na smijeh, a sjajnom folk i country glazbom na suze. Epitaf iz snova! (P. ?.)
