de niro i pacino

Najslavniji filmski mafijaši opet u akciji, no prvi put u zajedničkom filmu

Foto: PictureLux/PIXSELL
09.12.2019.
u 15:26

Martin Scorsese napokon je režirao film u kojem dvojica njegovih omiljenih glumaca, Robert de Niro i Al Pacino nastupaju zajedno.

Jedan od najiščekivanijih filmova godine zasigurno je bio “The Irishman”, odnosno “Irac”. Više je razloga za to. Nikada do sada Martin Scorsese nije režirao film u kojem dvojica njegovih omiljenih glumaca nastupaju zajedno. Prilično nevjerojatno, no tako je. Četvrti je ovo film u kojem De Niro i Pacino zajedno glume, no bilo je to pod palicom Francisa Forda Coppole u “Kumu II”, Michaela Mana u “Vrućini” te Jona Avneta u nažalost vrlo slabom “Pravednom ubojstvu”. I sada napokon svi zajedno u “Ircu”.

Moglo je toga biti još. Obojica su bila u kombinaciji za uloge u “The Pope of Greenwich Village”, u kojem su se na kraju našli Eric Roberts i Mickey Rourke, pa onda u Bertoluccijevu “1900” s De Nirom, ali ne i Pacinom, a možda je najveća šteta što i De Nira nismo vidjeli u sjajnom “Glengarry Glen Ross” Jamesa Foleyja koji je na svoj način obilježio Al Pacino. U “Ircu” je, pak, riječ o priči koja vas ne može ne zainteresirati i zato što govori o sudbini Jimmyja Hoffe, poznatog sindikalnog vođe vozača kamiona iz 50-ih i 60-ih godina čije je funkcioniranje bilo duboko povezano s mafijom, a onda se na to nadovezuje i pojavljivanje nekih poznatih osoba poput Franka Sinatre, na kraju i ubojstvo Johna Fitzgeralda Kennedyja. Odnosno, tako barem govori priča koju je ispričao Frank Sheeran, mafijaški ubojica prema čijoj je biografiji film snimljen.

Biografska knjiga

Ta biografska knjiga zove se “I Heard You Paint Houses” koju je 2004. napisao američki autor, odvjetnik i istražitelj Charles Brandt. U mafijaškom slengu “bojenje kuća” znači izvršavati naručena ubojstva, time je, valjda, dovoljno rečeno o tome tko je bio Frank Sheeran po čijem je, dakle, iskazu film snimljen. A u toj svojoj ispovijedi Brandtu on tvrdi i da je upravo on ubio Hoffu čije je tijelo kasnije kremirano, upućuje ondje i na točnu lokaciju koja doista jest tek nekoliko minuta udaljena od parkirališta gdje je Hoffa posljednji put viđen. Eto i odgovora za one koji se pitaju kako se ništa od toga ne vidi u najpoznatijem filmu o Hoffi iz 1993. gdje ga glumi Jack Nicholson, Sheeran je umro 2003., a tek onda je Brandt objavio knjigu.

I dalje se raspravlja o tome je li Sheeran Brandtu doista rekao istinu, u koju spada i tvrdnja da je JFK-a doista ubila mafija, no bitnije je da je ovo savršen materijal za velikog redatelja. Mnogi su očekivali da se dogode još jedni “Dobri momci”, nakon trilogije “Kum” možda i najbolji film o mafiji, odnosno organiziranom kriminalu, snimljen prema životu Henryja Hilla, a u kojem glume Ray Liotta i Robert de Niro. Pa, rekli bismo da je Martin Scorsese uspio ponoviti sebe, no u filmu koji traje tri i pol sata. Scorsese je iskoristio ono što nudi Netflix kao platforma, a to je mogućnost gledanja po izboru iako je “Irac” imao i kinodistribuciju, no, očekivano, bez nekog ozbiljnog rezultata na blagajnama. Netflix je ipak Netflix, i po ovom filmu najveća konkurencija klasičnom kinu. Ali uz to i jedini koji je pokazao volju da riskira 160 milijuna dolara koliko je film koštao. Jer nijedan drugi studio to nije htio bez obzira na niz velikih imena. Ili baš zbog toga, jer takva imena nešto i koštaju. Još je tu zanimljivih detalja, poput primjene tehnologije da bi se nekoliko glumaca koji nastupaju u filmu moglo dovesti u odgovarajuću životnu dob. Taj “de-ageing” postaje sve popularniji u filmskoj industriji, a doista bismo zažalili da je to bio razlog da se nije moglo u isti film staviti 76-godišnjeg De Nira i 79-godišnjeg Pacina koji u Ircu glume osobe koje su u konkretnim razdobljima i 30 ili 40 godina mlađi.

Možda je i najveća vrijednost filma povratak na ekrane Joea Pescija koji nije glumio gotovo deset godina. Također, uvijek je u ovakvom društvu dobro vidjeti Harveyja Keitela, dok je pojavljivanje Raya Romana zaista zgodan dodatak. Da nabrojimo samo one u glavnim ulogama jer film okuplja gotovo neviđenu glumačku postavu. Ipak, sve je to pomalo nevažno jer oba su italoamerička glumačka velikana glavni razlog, jasno, zajedno s najvećim italoameričkim redateljem. Kako smo naveli, drugi je “Kum” prvi film u kojem se oni zajedno pojavljuju, ne i u istim scenama iz jednostavnog razloga što su njihovi likovi smješteni u različita razdoblja. Onda dolazi “Vrućina”, gdje su suprotstavljeni, pa zatim “Pravedno ubojstvo”, gdje su konačno na istoj strani. I sada je tu “Irac” gdje su – pomlađeni. Nitko pri zdravoj pameti ne može sporiti da je riječ o dvojici vjerojatno najvažnijih glumaca druge polovice 20. stoljeća, za koje se čak da reći kako su omogućili da Hollywood premosti kraj svoje Zlatne ere koju je zapečatilo okrutno ubojstvo Sharon Tate. Također, dugo se čekalo i na njihove nasljednike, svakako je takav par bilo nemoguće naći u kičeraju 80-ih, trebalo je pričekati kraj 90-ih da bi se do kraja profilirali Leonardo di Caprio i Brad Pitt.

Pitanje o njihovu osobnom odnosu nameće se samo po sebi. I odgovor je očekivan i logičan. I zbog njihova porijekla i zbog osebujnosti u pravilu se o njima razmišljalo u istom kontekstu, dakle i za iste ili slične uloge. Prirodno je da je onda tu bilo profesionalnog rivalstva, no ono nikada nije izlazilo iz okvira pristojnog. Jer, njih dvojica su i prijatelji, i to već 50 godina. U zajedničkom intervjuu koji su zbog “Irca” dali poznatom magazinu GQ to jasno i ističu. – Ne bi to bilo kao da samo se nadmetali. Jednostavno te zanimaju iste uloge. Poput “Kuma”. Francis (Ford Coppola) želio je Ala. Ali svaki glumac kojega sam poznavao znao je za ulogu, a čini mi se da je Francisa studio pritiskao da pogleda i neke druge osim Ala. Bio sam na nekom čitanju s Paulom Sorvinom kada je Francis razgovarao telefonom s jednim od šefova studija, možda Bobom Evansom, o nekom drugom glumcu, neću vam reći o kome je bila riječ jer, kada bih rekao tko je to bio, rekli biste: “Isuse”. Bio je tada u jednom hit-filmu. A Francis je bio vrlo otvoren. Govorio je ispred upravo tog glumca kako “zaista ne misli da je on pravi čovjek” – sjetio se De Niro dodjeljivanja uloge Michaela Corleonea koja je na kraju dopala Pacina. Novinar se nije dao pa je pitao za koju je ulogu De Niro to čitao.

– Pa možda sam čitao za Michaela, a možda je to bilo i za Sonnyja. Jer znao sam da je Francis za ulogu Michaela želio Ala. No govorilo se i da za ulogu Sonnyja želi Jamesa Caana. Ali bio je pod pritiskom, nevjerojatnim pritiskom gdje ga se nastojalo nagovoriti na neke stvari. Tako vam to bude – otkrio je Robert de Niro kako je izgubio ulogu Michaela u “Kumu”, a koju zapravo nije imao. Sjećaju se jako dobro i prvog svojeg susreta.

– Rano smo se zbližili. Dijelili smo neke iste osobine, što je bila velika stvar – rekao je Pacino, no znali su i kako je nakon 50 godina ovo možda i posljednja prilika da naprave taj zajednički film, za koji su pozvali i još jednog zajedničkog prijatelja.

– Da, rekao sam Joeu da bi ovo mogao biti posljednji film. No on je to već znao. Svi smo to znali. Mislim, voljeli bismo raditi i druge projekte zajedno, ako budemo sretni, možda i hoćemo, ali za ovaj sam mu rekao: “Joe, moraš” – rekao je De Niro o tome kako su se okupili za “Irca”, apsolutno svjesni životne dobi u kojoj jesu.

– Nedavno me netko pitao koliko sam star, a ja sam odgovorio: “Pa, to je kao da me pitate koliko mi je još ostalo”. U određenom trenutku postaje pomalo nepristojno pitati nekoga koliko je star – rekao je Pacino, koji ne misli da takvo pitanje zapravo implicira pitanje jesu li prestari da i dalje rade ono što su desetljećima radili tako dobro. Njima je to čak i šala.

– Poznate osobe ne mogu sakriti svoju dob, njihovi su rođendani na svim vijestima. Ne možete lagati o svojim godinama! I onda počne onaj izraz “izgledaš dobro za svoje godine”, a to već dugo nisam čuo. Možda zato što ljudi zapravo misle “dobro izgleda zato što je još živ”, šali se Al Pacino. Na pitanje jesu li se uvijek morali odmarati od glume, uslijedio je zanimljiv odgovor.

– Četiri godine proveo sam bez snimanja filmova. I onda sam bankrotirao. Bob (Robert de Niro) znao je za to. Ali i to je bilo tek prvi put da sam propao. Dogodio se i drugi. Ali ostavit ćemo to za neki drugi put. Jer, kada sam propao prvi put, osoba s kojom sam tada živio pitala me od čega ja to mislim živjeti, od nje? Pomislio sam: “Pa ne”. Rekla je: “Moraš raditi”. Bio sam relativno mlad kada se to dogodilo. Pa sam odlučio da neko vrijeme ne uzimam te prekide, rekao je Jimmy Hoffa u “Ircu”, odnosno Al Pacino. Sasvim se dobro sjećaju kada su se prvi put susreli.

– Čini se da je to bilo u mojim srednjim 20-im godinama. A Al je od mene bio stariji nekoliko godina. I to je bilo prije 50 godina – sjeća se De Niro.

– Jako se dobro sjećam prvog susreta. Nevjerojatno, ugledao sam tog lika, pomislio sam, kakvu ovaj karizmu ima. A nije ništa činio. Samo je hodao. Sjećaš se? Znaš, ono, on je Bob. Ali nešto se osjećalo oko njega - puno je detaljniji bio Pacino.

Velike uloge

Sasvim je očito kako će se teško pojaviti dva glumca koja između sebe imaju toliko naslova koji su obilježili cijelu jednu epohu i koji su svojim filmovima obilježili toliko generacija kao Robert De Niro i Al Pacino. Pogledajmo – “Taksist”, “Lice s ožiljkom”, “Razjareni bik” i serijal “Kum”. Čisto sumnjamo da postoji netko tko nije pogledao barem dva od ovih ukupno pet filmova, a oni koji smatraju da su dostatno opće obrazovani pogledali su sve. Možda bismo ovdje mogli pobrojiti još koji da je jedna činjenica malo drukčija nego što jest. De Niro je, naime, sa Scorseseom snimio devet filmova, no, vjerovali ili ne, “Irac” je prvi film koji je sa Scorseseom snimio Al Pacino. Nije da nije htio, bilo je to u doba kada glumac nije još bio toliko poznat, a nastojao je nekako doći do redatelja i predložiti mu film o Modiglianiju. No ovaj je o Pacinu tada znao premalo. S “Ircem” je malo drukčije, De Niru je knjiga došla u ruke negdje za snimanja “Dobrog pastira” prije 14 godina, i odmah je počeo nagovarati svojeg starog prijatelja Scorsesea. Uspjelo mu je i film je tu. Možda i iz pristojnosti, neće baš “Irca” odabrati kao jedan od najboljih filmova kada govore o karijeri onog drugoga. Za De Nira je Al Pacino najbolji u “Kumu I” i “Kumu II”. Za Pacina je De Niro najbolji u “Razjarenom biku”. I pošteno, jer nepošteno bi bilo svesti karijere dvojice tako velikih glumaca samo na uloge mafijaša i kriminalaca. Pa Pacino je samo u posljednjih 15 godina odglumio i dr. Jacka Kevorkiana, i trenera Joea Paterna, i producenta Phila Spectora uz sve ostalo. A i De Nira smo gledali u zabavnim ulogama poput one u filmu “Upoznajte Fockere”. Trilogija “Kum” i “Lice s ožiljkom” tu su jednostavno da bi ih se uklesalo u filmsku povijest, potvrda svega drugog što su tijekom svojih karijera radili.

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije