U procjepu između Pule i Motovuna, kao savršeni, meditativni intermezzo, u Istri je održan Festival plesa i neverbalnog kazališta Svetvinčenat. Nepretenciozni, intimni, no programski itekako moćni festival uporno nam dovodi najbolje od domaće i svjetske suvremene plesne scene, a gledati tijela plesača u međuigri posebno je oslobađajuće nakon dugog perioda socijalnog distanciranja.
Ovogodišnji festival otvoren je 23. srpnja „Prostorom za revoluciju“ srpskog Bitef Dance Companyja u koreografiji Isidore Stanišić, koja je inspirirana stotom obljetnicom Oktobarske revolucije iskoristila priliku da istraži revolucionarni potencijal u vremenu konzumerizma i senzacionalizma. Uslijedila su tri dana izvedbi, razgovora, radionica, istraživanja…
U atraktivnom programu pažnju domaće publike posebno je privukla svjetska premijera plesne predstave „Lulu“ Staše Zurovca, a posljednju noć obilježile su predstave koje istražuju zajedništvo i kolektivne potencijale. Koreografkinja Petra Hrašćanec predstavila je „Skupa“, predstavu inspiriranu korskim igrama kao temeljem zajedništva na sceni, koje je razvijala i dekonstruirala praćena fenomenalnom zvučnom kulisom braće Sinkauz. Finalna izvedba u Kaštelu bila je rezervirana za „Gran Bolero“, spektakularnu koprodukciju madridskog Teatros del Canal te Mercat de les Flors iz Barcelone.
U silovitoj, ritmičnoj koreografiji Jesúsa Rubija Gama, dvanaestoro plesača maršira na Ravelov „Bolero“. Dok poput vojske kruže scenom, iz kolektiva se izdvajaju manje grupe koje izvode upečatljive scenske prizore, samo na trenutak, prije nego što ih iznova usiše gomila. Predstava potom progresira u silovitu, razotkrivajuću igru u kojoj glumci jedni druge guraju, vuku i nose pozornicom, baš kao i u životu, u kojem se na koncu jedino možemo osloniti jedni na druge. Beskrajno dojmljiva izvedba bila je upravo ono što nam je trebalo da napunimo emotivne baterije, pa ne čudi da je publika Španjolce nagradila pravim ovacijama, u nadi da ćemo iduće izdanje gledati zajedno, bez maski i drugih pandemijskih mjera.
