Izložba Mladena Galića, jednog od prvih hrvatskih predstavnika minimalizma i ambijentalne umjetnosti, otvorena je u zagrebačkoj Galeriji Kranjčar. Naslovljena je “Terra incognita”, po njegovu istoimenu najnovijem ciklusu u kojem, kako to lijepo objašnjava kustos izložbe Vanja Babić, Galić se okreće nešto intimnijim izričajnim strategijama, ponajprije u slikarskom mediju, kao i u ranijim svojim fazama ustrajući na isticanju njegovih ultimativno plošnih karakteristika.
“Koloristički tretirane sekvence ovih slika na odmjereno nesputan način – da se poslužimo jednom prividno kontradiktornom odrednicom – definiraju i njihove dvodimenzionalne oblike, pri čemu će slikar, na određenim mjestima, tragove poteza kistom, odnosno geste ostaviti posve jasno vidljivima. I ovdje je, dakako, posrijedi asketski princip svođenja slike na njezine osnovne komponente, koji u Galićevoj interpretaciji, međutim, rezultira začudnim bogatstvom izražajnih mogućnosti. Dvodimenzionalni prostor slikarske površine ovome umjetniku još uvijek, dakle, predstavlja svojevrsni nepoznati teritorij ispunjen neslućenim mogućnostima”, smatra Babić.
Kako je dalje objasnio, u umjetničkom stvaralaštvu Mladena Galića nije teško zamijetiti jednu itekako indikativnu i važnu konstantu. Ovaj samozatajni ali nedvojbeno važan doajen hrvatske umjetnosti, autorski formiran u ozračju kasnoga, da ne kažemo odumirućeg, modernizma, već više od pola stoljeća kontinuirano u fokus svojih vizualnih promišljanja postavlja prostornu problematiku. Činio je to – i još uvijek čini – na osviješten, odmjeren te nadasve kultiviran način”, govori Babić pa dodaje:
“O čemu je točno riječ? Galić prostornim zadanostima, najčešće dvodimenzionalnim ali i trodimenzionalnim, u pravilu pristupa na krajnje elementaran način; prostor u njegovim beziznimno apstraktnim radovima na određeni način i, dakako, uvjetno shvaćeno, poprima karakteristike svojevrsna generatora, pa čak i supstrata cjelokupne vizualne situacije. On, zapravo, ne dočarava prostor, a još manje – ako je u medijskom smislu orijentiran na slikarstvo ili grafiku – nastoji kod promatrača izazivati privid trodimenzionalnosti unutar realno dvodimenzionalnih gabarita.”
Mladen Galić rođen je u Širokom Brijegu 1934. godine. Obrazovao se u Zagrebu, Grazu i Parizu, dobitnik je nagrade Vladimir Nazor za 2005. godinu te nagrade HAZU za cjelokupno umjetničko djelo 2006. U svojim rijetkim javnim istupima medijima svojevremeno je kazao:
– Uvijek sam volio biti u pozadini, sa strane i takva mi je pozicija odgovarala jer je odnos prema meni bio jednak onomu koji sam ja imao spram javnosti. Pri tomu sam se držao načela francuskog slikara Edgara Degasa koji je govorio da želi biti veliki umjetnik, ali kao osoba anoniman. Osim toga, nisam trebao raditi kompromise jer mi egzistencija nije ovisila o slikarstvu, pa nisam bio prisiljen raditi slike koje će se moći prodavati.
