Kada je 1954. godine dobio stipendiju i otputovao u Pariz, tada mladi hrvatski skladatelj Milko Kelemen doživio je velik šok. Rođen je 30. ožujka 1924. u Slatini, a studij kompozicije završio je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi poslovično strogog, krutog i bilo kakvoj glazbenoj modernosti vrlo nesklonog Stjepana Šuleka. A u Parizu je postao đak ni manje ni više nego Oliviera Messiaena, jednog od najvećih i najznačajnijih skladatelja 20. stoljeća.
"Ne samo meni nego i većini ostalih studenata koji su u njegovu klasu hrlili sa svih strana svijeta Messiaen je u početku bio veliko razočaranje. Bio je jako neobičan čovjek. Čitave je sate znao po ploči ispisivati indijske ritmove, koji su mu bili opsesija, ne progovarajući pri tom nijednu jedinu riječ. A i mi smo mogli samo šutjeti i prepisivati, a bilo nas je ionako jako puno jer njegova je klasa bila golema. U njoj su bili i Malec, Boulez, Stockhausen..."
Tako se svojih prvih pariških dana prisjetio maestro Kelemen dok smo s njim ovih dana razgovarali u povodu njegova jučer proslavljenog 88. rođendana. Ali, priča o Messiaenu ima i nastavak.
"A onda je jednog dana napravio genijalnu analizu Posvećenja proljeća koju pamtim cijeli život. Messiaen je bio duboko pobožan čovjek i kompozitor, odani katolik, ali o erotici koja pršti iz djela Igora Stravinskog govorio je kao o nečem svetom, uzvišenom. A kod nas je u to vrijeme erotika još uvijek bila nešto prosto, vulgarno. Na sličan je način analizirao i Wagnerova "Tristana i Izoldu" kao duboko religiozno djelo."
Od tih pariških predavanja Milko Kelemen je prevalio velik put do jednog od najznačajnijih ne samo hrvatskih nego i u svijetu glasovitih skladateljskih imena. Nakon kratkog razdoblja na zagrebačkoj Akademiji, gdje je bio Šulekov asistent, preselio se u Njemačku. Bio je jedan od, najprije polaznika, a onda i predavača glasovite škole u Darmstadtu, potom je dobio stalno mjesto najprije u Düsseldorfu, a potom u Stuttgartu, gdje je sve do odlaska u mirovinu držao klasu i gdje i danas živi.
A o njegovu mjestu u europskoj, a posebice njemačkoj glazbi i kulturi, najbolje svjedoči najnovija skladateljska narudžba koju je dobio i već izvršio. Sljedeće godine, na sam 200. rođendan Richarda Wagnera, u gradiću Bayreuthu, koji je samo središte Wagnerova kulta, bit će izvedena i Kelemenova skladba "Sjećanje na Wagnera". Riječ je o komornoj skladbi za klavirski trio, a među ostalim skladateljima koji su odabrani za odavanje glazbene počasti Wagneru su i Sofia Gubajdulina i Wolfgang Rihm. Wagnerove teme, koji će biti citirane u novoj Kelemenovoj skladbi, bit će iz opere "Tristan i Izolda". I pola stoljeća nakon slušanja Messiaenovih predavanja Kelemenu je upravo to Wagnerovo djelo najbliže.
Bravo za našeg Milka Kelemena!